|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.
{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}
Copyright © 2009.
By: Mary Jane
Dok se djevojka grlila s prijateljima, Freddy je stajao u njenoj sobi i promatrao Oscara kako spavao. Dugo nije bio s njim, na samo, pa su mu nedostajali oni trenutci i zbog toga je odlučio otići k njemu kad je čuo za Mary Janin odlazak. Počeo je razmišljati o njoj. Kako je mogla biti tako sebična i ne misliti na sve ostale?! Odlučila je otići, napustiti ih... Nije želio čuti razlog jer je bio previše povrijeđen. Prvo je prekinula s njim, a onda se odlučila preseliti. Nije ga bilo briga za razlog niti za išta drugo jer ga je razočarala, povrijedila... Znao je da će ju izgubiti i bilo je vrijeme da ju pusti da ode, a to nije želio, nije želio živjeti bez nje, bez njenog osmijeha, zagrljaja i poljupca. Bjesno je stisnuo zube i pokušavao se smiriti pošto mu je srce davao samo prebrze otkucaje srca, a od živčanosti mu je znalo i pozliti. Udahnuo je i izdahnuo duboko... Morao je priznati sam sebi da je gubi, da je uskoro više neće biti u njegovom životu iako to nipošto nije želio jer je i onda dalje bila njen život od prvog trenutka kad ju je ugledao.
Kad je čuo otvaranje vratiju, okrenuo se i ugledao djevojku na vratima kako šokirano, ukočeno gleda u njega.
„Oprosti!“ –rekao je i prošao kraj nje.
„Nema veze!“ –uzvratila je i pogledala za njim.
Freddy se penjao stepenicama na drugi kat, a ona je i dalje gledala za njim, pa je odmahnula glavom i zatvorila vrata. Uvjerila se da njen sin još spavao. Znala je da će i njega boljeti odlazak pošto se jako vezao za Freddija, ali jednom u životu je trebala učiniti nešto i za sebe. Uzdahnula je i legla na krevet gledajući u strop i razmišljala je.
Iako je mislila da bi joj odlazak dobro došao, imala je osjećaj kao da čini groznu, užasnu i veliku pogrešku. Začula je lagano udaranje po prozoru, pa se okrenula ja bok i vidjela kišu kako pada po prozorskom staklu. Ljetne kiše su inače bile jako ugodne. Nisu bile hladne, pa su bile lijepe, osviježavajuće jer bi došle kad bi bilo najtoplije vrijeme i kad bi ju svi željeli jer je bilo pretoplo da hodaju i izale iz kuće.
Vrijeme je i u onom trenutku prikazao Mary Janine osjećaje: bol, tuga i usamljenost... Zatvorila je oči i, uz lagano udaranje kiše, zaspala je.
Freddy je sjedio na stolicu i zamišljeno gledao pljusak koji se nije zaustavljao. I on se osjećao poput Mary Jane jer ju je gubio... zauvijek. Dignuo se živčano povukao zavijese i legao na krevet. Nije želio više gledati kišu jer se osjećao još gore, jer mu je samo davala loše raspoloženje. Uzeo je mobitel sa nočnog ormarića i otvorio je album slika. Počeo je gledati slike cijelog društva, kad je Dean još bio živ, a Mary Jane i on su tek počinjali s vezom. Nedostajali su mu oni trenutci... previše.
Mary Jane je spremala zadnju kartonsku kutiju. Stavila je razne figure koje je imala od djetinjstva i, kad ju je popunila, uzela je selotejp i zalijepila otvor. Stavila je kutiju na pod i uzdahnula.
Pogledala je oko sebe. Soba je bila puna kutija, torba i bila je poluprazna. Duboko je uzdahnula i sjela na krevet. Glavu je okrenula prema prozoru. Zavijese su vijorile na vjetru kao i grane stabla kraj njenog prozora.
Iako je prošlo skoro dva tjedna od Deanove smrti, osjećala se lošer je joj je užasno nedostajao i trebala je nekoga kraj sebe. Dania i Victor su bili uz nju, ali nije samo njih trebala. Trebala je Freddija, njegove zagrljaje i poljuce, osmijeh zbog kojeg bi se osjećala bolje i kad je bila živčana, ali znala je da bi se mogla osjećati još gore ako mu se ponovno približi jer nije htjela umrijeti od tuge da mu se nešto desi, pa je i zbog toga odlučila otići kod tebe, kako bi je svi problemi pustili na miru. Znala je da s bijegom neće ništa dobrog postići, ali barem će se osjećati bolje neko vrijeme.
Uzela je svoju torbicu i pozdravila Daniju i Victora, koji su sjedli i u dnevni boravak i gledali televiziju. Zamolila ih je da pričuva Oscara dok je ona kod Natashe jer su se dogovorile za kavu.
Izašla je iz kuće i zašuhao je jači vjetar, a sunce je osvjetljavao grad. Spustila se niz stepenice i otključala je auto, pa je ušla u njega. Vidjela je Freddijev automobil kako ulazi u dvorište. Parkirao se kraj nje, pa ju je pogledao. Djevojka nije htjela odmaknuti pogled s njega, ali on je bio taj koji je maknuo pogled s nje. Mary Jane je duboko uzdahnula, pa je pogledala ispred sebe i izašla je, autom, uz kučnog dvorišta.
Znala je da je Freddy bjesan, ljut i razočaran u nju, ali trebala je misliti malo i na sebe, a ne samo na druge.
Parkirala je auto ispred Natashine kuće, ugasila je motor i uzeda torbu, pa je izašla iz njega i popela se do vrata. Pozvonila je na zvono i pogledala oko sebe. Čula je vrata, pa se okrenula i ugledala Williama.
„Hej, malena!“ –zagrlio ju je. „Osjećaš se dobro?“
„Tako tako...“ –slegnula je ramenima. „Ti?“
„Evo, idem baš na piće s Freddijem i Nigelom!“
„Lijepo...“
„Nema nade da ćete se vratiti u vezi?“
„Nema.“
„Ali, Mary Jane, on je da...“
„Mary Jane, uđi!“ –viknula je Natasha.
„Uživajte, William!“ –nasmiješila mu se i ušla u njegovu kuću.
William je uzdahnuo i spustio se stepenicama do automobila.
„Hej, Natasha!“ –Mary Jane je provorila u dnevni boravak.
„Hej, Mary!“ –nasmiješila se djevojka. „Upravo sam napravila kavu!“
„Odlično. Znaš što ja najviše volim!“
„Naravno. Cedevitu od naranče, jelda?“
„Uvijek!“ –Mary Jane je sjela na trosjed.
„Bolje si?“ –upitala je Natasha provirivši iz kuhinje.
„Recimo...“ –uzdahnula je.
„Ne izgledaš najbolje.“ –stavila je čašu na stol. „Još nešto te muči?“
„Ne znam.
„Nešto u vezi... odlaska?“
„Ma...“ –Mary Jane ju je pogledala krajičkom oka. „Ne znam da li činim pravu stvar!“
„Zašto?“ –upitala ju je Natasha.
„Želim biti sama.“ –rekla je. „Znam da će mi odlazak dobro doći!“
„Ali nisi sigurna želiš li to?“
„Tako nešto...“
„Možda ti stvarno dobro dođe preseljenje. Uvijek se možeš vratiti, ali... Dobro će ti doći odlazak!“
„I ja vjerujem u to...“ –pogledala ju je. „Ali Freddy će mi užasno nedostajati!“
„Pa zašto ne budeš ponovno s njim?!“ –dodala je Natasha. „Volite se!“
„Ali ne bi mogla podnijeti da ga izgubim, razumiješ?!“ –odmahnula je glavom i pogledala ju uplakano. „Volim ga, ali ne bi mogla podnijeti da umre!“
Natasha je uzdahnula, sjela kraj nje i zagrlila ju snažno. Natasha se uvijek ponašala prema Maty Jane kao prema mlađoj sestri. Uvijek je bila uz nju kad bi ju zatrebala, daval joj savjete, odlazila u kupovinu s njom i svako toliko ju korila kad bi pogriješila, ali obožavala ju je previše da bi se dugo ljutila na nju.
Bila je večer i Freddy se vratio iz grada, nakon što je nekoliko sati proveo po kafićima sa Nigelom i Williamom. Čuo je je zvukove iz dnevnog boravka i pričanje od Victora i Danije, pa ih je pozdravio i potrčao do kata stepenicama.
Čuo je pričanje iz Mary Janine sobe, pa se približio vratima, ali javljao se samo Oscarov glas. Otvorio je vrata i ugledao ga kako stoji na krevetiću.
„Hej, maleni!“ –nasmiješeno mu se približio i podignuo ga s kreveta.
Nježno ga je poljubio i podragao, a onda je promatrao dječačića kako mu nešto objašnjava. Freddy mu se nasmiješio, još jednom ga je poljubio i zagrlio kao da nikada ne želi ispustiti.
Oscar će mu užasno nedostajati, kao i Mary Jane.
„Znaš da te volim, Oscar?“ –uzvratio je Freddy. „Volim i tvoju mamu užasno, ali... Što god se desilo, zapamti da ćeš mi uvijek biti u srcu, oboje ćete biti jer ste vi moj život! Nemaš pojma koliko mi je drago što ste ušli u moj život!“
Mary Jane je suzbih očiju stajala u kuhinji gdje je bio baby monitor. Čula je sve što je rekao i zbog toga se osjećala tužno, loše, usamljeno i pomalo glupo što je Oscaru morala uskratiti Freddija.
Sjela je za stol i prislonila ruku na lice. Nije mogla zaustaviti suze. Pokušavala je, ali nije uspjela jer ga je voljela previše da samo tako odustane od njega, da ga napusti.
