|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.
{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}
Copyright © 2009.
By: Mary Jane
Vrijeme je prolazilo, a ona je gledala na sat. Nije bilo niti deset i pol, a ona se jako brinula za Oscara, pogotovo za Freddijeve roditelje. Nije željela da se previše brinu oko njega dok se ona vani zabavlja. Ipak mu je ona bila majka i bila je njihov gost , pa nije mogla dopustiti da su oni kod kuće umjesto da uživaju vani. Bilo joj je neugodno. Osjećala se malo glupo što ga je ostavila s njima i što nije ona bila kod kuće, iako je spavao. Primjetila je čudne Polline poglede. Mary Jane je dobro razmislila i shvatila da djevojka nije prozborila niti jednu riječ s nikim od njih, sat vremena, otkad su se našli. Bilo joj je to sve pomalo čudno jer nije shvaćala razlog njene šutnje i toga što ju je ljutito gledala, kao da joj je nešto ukrala, kao da joj je oduzela nešto što je samo njoj pripadalo i pokušavala je shvatiti što.
„Dobro si?“ –upitao ju je Freddy.
„Da.“ –klimnula je nesigurno glavom.
„Nešto nije u redu, jelda? Vidim po izrazu lica.“
„Brinem se samo za Oscara. To je sve!“
„S mojima je na sigurno, bez brige.“
„Znam, ali glupo mi je što se oni brinu o njemu, a ne ja!“
„Bez veze se brineš oko toga. Oscar je dobro, miran je i spava. Nije im problem pripaziti na njega dok se mi uskoro ne vratimo!“
„Tko je Oscar?“ –upitala je Keren.
„Moj sin.“ –odgovorila je Mary Jane.
„Imaš sina?!“ –uzviknuo je Otis.
„Pa koliko je tebi godina?“ –nastavio je Loris. „Izgledaš jako mlado!“
„Uskoro ću dvadeset godina.“ –odgovorila je.
„Ozbiljno?“ –nadodao je zbunjenog pogleda Dalen. „Jako si mlada za mamu!“
„Hvala.“ –nasmiješila se.
„A dečko?“ –upitala je Keren.
„Duga i glupa priča.“ –odmahnula je rukom.
„Mogu vidjeti sliku?“
„Naravno.“
Mary Jane je izvadila sliku iz novčanika i pokazala ju je društvu. Ekipa je odmah počela govoriti kako simpatično izgleda, a Freddy im je s ponosom pričao o tome kakav je onaj dječačić, koje su njegove karakteristike i koliko mu je stalo do njega, koliko se obožavao igrati s njim ili samo satima paziti na njega.
Djevojka je sretno promatrala u njega slušajući koliko lijepih stvari priča o njenom sinu i bilo joj je jako drago što čuje sve ono od njega, što ga ostali pozorno slušaju. Krajičkom oka je ugledala Polly kako ponovno gleda u nju. Mržnja u njenim očima nije nestajala, a Mary Jane je bila iznenađena i nije mogla odmaknuti pogled s nje jer je i izgledala dosta živčano.
„Freddy, ne smeta ti čuvati sina drugog čovjeka?“ –upitala je Polly.
Društvo se okrenulo prema njoj veoma zbunjeni i začuđeni njenim ponašanjem, a Mary Jane je gledala u nju u tišini. Osjećala se loše u onom trenutku. Počela je razmišljati o tome kako njemu sigurno smeta, mora mu smetati. Ne bi ni njoj bilo svejedno da on ima sina s drugom djevojkom. Dignula se sa stolice, a Freddy ju je zaustavio.
„Gdje ideš?“
„Do wca! Odmah se vraćam!“ –dodala je i udaljila se od njih.
Freddy je gledao za njom sve dok nije nestala iza zida, prema kojem bi se odlazila u WC. Okrenuo se prema Polly, a ona ga je osmijehom promatrala, osmijehom koji ga je užasno smetao otkad su se poznavali. Znao je da je ono namjerno učinila samo kako bi povrijedila njegovu prijateljicu jer je ona bila povrijeđena. Zašto bivšim curama ne bi smetalo što su im bivši dečki s novim djevojkama, pogotovo ako su bili dugo u vezi.
Odmahnuo je glavom i pogledao je u svoje prijatelje, pa je započeo pričati s njima jer je vladala preduga tišina. Pridružila im se i Polly, a ostale je to dosta začudilo jer je preko sat vremena samo šutila.
Mary Jane je stajala isspred velikog ogledala i gledala je samu sebe. Izgledala je zamišljeno i tužno, a i osjećala se tako jer je razmišljala o Freddiju i o tome što je njegova prijateljica Polly rekla. Što ako njemu smeta što se mora brinuti za Oscara, a nije ni njegov sin? Što ako je dobar prema njoj jer živi kod nje i želi biti zahvalan na gostoprimstvu Deanu? Osjetila je suze u očima, pa je otišla u WC, sjela na zatvorenu školjku i prislonila ruke na moktro, uplakano lice. Nije znala zbog čega radi tolike scene, a njih dvoje su samo prijatelji i nebi se čudila da on nestane uskoro iz njenog života iako to nipošto nije željela. Htjela ga je uz sebe. Htjela je gledati uvijek one svijetle oči i osmijeh.
Freddy je gledao na mobitel. Mary Jane nije dolazila i bio je zabrinut zbog nje, pa se okretao i gledao prema WCima.
„Keren...“ –uzvratio je, a ona se okrenula prema njemu. „Možeš ići provjeriti gdje je Mary Jane? Nema je predugo.“
„Nema problema.“ –digunula se i udaljila.
Freddy se okrenuo i ponovno pogledao u Polly, a ona se i dalje smiješkala. Zakolutao je očima i nastavio pričati s prijateljima.
Keren je ušla u wc i nigdje nije bilo Mary Jane.
„Mary Jane, ovdje si?“ –upitala je.
„Jesam.“ –odgovorila je djevojka brišući suze.
„Dobro si?“
„Jesam, jesam. Dolazim odmah!“
„U redu.“ –Keren je osjećala tužni ton glasa, ali nije željela gnjaviti, pa se vratila društvu.
„Gdje je?“ –upitao ju je.
„Sad bi trebala doći.“ –odgovorila je. „Ne izgleda mi baš najbolje. Po glasu izgleda da je plakala!“
Freddy se dignuo sa stolice i uze njihove stvari.
„Što radiš?“ –upitao ga je Dalen.
„Idem doma.“ –odgovorio je.
„Zašto?“ –začudio se Loris.
„Tek si došao.“ –dodao je Otis.
„Nemam što raditi ovdje.“ –rekao je ljutito i pogledao u Polly. „Moraš biti tako jadna prema njoj?“
„Samo sam rekla istinu!“ –ljutito se dignula sa stolie i približila mu se.
„TI želiš da ovo bude istina!“ –proderao se. „Stalo mi je do Oscara i ponašam se kao da sam njegov tata! Mary Jane nije kriva što smo prekinuli, jasno?!“
„Dosta!“ –viknula je Karen. „Freddy, nemoj otići! Polly, prekinuli ste prije četiri mjeseca. Preboli to napokon!“
„Vidimo se!“ –Freddy se udaljio od njih.
„Freddy!“ –dozivao ga je Otis.
Freddy mu je mahnuo i nastavio je prema Wcima, pa se zaustavio ispred ženskih kako bi pričekao Mary Jane. Djevojka je izašla i začuđeno gledala u njega.
„Idemo doma.“ –rekao je.
„Zašto?“
„Ne želim biti kraj Polly. Iritira me! Dobro si?“
„Zašto ne bi bila?“
„Rekla mi je Keren da si plakala!“
„Nisam. možemo ostati?“
„Ne.“ –odmahnuo je glavom. „Ne želim da te ona povrijedi kao prije. Idemo!“
Dodao joj je torbicu, pa je krenuo prema izlazu. Djevojka je gledala za njim, uzdahnula je i spustila pogled, nakon čega je krenula za njim. Slučajno je pogledala u salu gdje su se njegovi prijatelji još nalazili i vidjela je Pollyne poglede upučene njoj. Izgledala je bjesno i živčano, a onda je ugledala Freddija na izlazu, pa je otišla k njemu. Izašla je iz kafića i podignula je pogled prema nebu. Vrijeme nije bilo lijepo kao i prije. Nebo je bilo trame rozkaste boje, puhalo je i izgledao kao da se sprema nevrijeme.
Njih dvoje su, u tušini, prolazili parkom, kojim su i došli kako bi otišli prema mjestu gdje je parkirao automobil. Mary Jane je stalno gledala u pod razmišljajući o tome što Freddy misli o Oscaru i njoj, a Freddy je krajičkom oka. Nije želio reći ništa jer je primjetio koliko je tužna, pa je mislio kako bi ju mogao rastužiti još više.
Kišne kapljice počele su padati s neba, pa su požurili prema autu. Brzo ga je otključao i ušli su. Djevojka se nagnula na sjedalo i pogledala je u prozor. Kapljice kiše su padale, a ona ih je promatrala tužnim pogledom. Bila je tužna. Osjećala se izgubljeno, kao da nije bila ondje u onom trenutku, a i nije bila pošto je pokušavala shvatiti što da učini.
„O čemu razmišljaš?“ –upitao ju je vozeći automobil.
„Nije bitno.“ –nije ga željele pogledati.
„Molim te, reci! Želim znati o čemu razmišljaš!“
„Nije bitno, rekla sam!!!“
„Reci!“
„Začepi!“ –proderala se uplakano. „Ne želim da mi se uopče obračaš, ok?“
Freddy je zbunjeno pogledao za njom, ne znajući razlog zbog kojeg se ponijela onako. Mary Jane je primjetila da se nalaze ispred kiće, pa je otvorila vratra i istrčala prema ulazu dok je on i dalje gledao za njom.
Djevojka je ušla u kuću. Čula je zbukove iz dnevnog boravka, ali nije ih željela vidjeti, pa je zbog toga potrčala stepenicama do svoje sobe dok su joj suze silazile niz lice. Otvorila je vrata i otišla pogledati Oscara. Spavao je nježno i bio je premeden. Obožavala ga je, ali znala je da što prije treba nestati iz Freddijevog života jer on mora nastaviti svojim putem kao što je živio prije nego ih je upoznao.
Freddy je ušao u kuću, a prema njemu je dolazila Rene.
„Kako to da ste već kod kuće?“ –upitala ga je.
„Ne sad, mama!“ –mahnuo joj je rukom i nastavio prema stepenicama.
U trenutku kad je otvorio vrata Mary Janine sobe, ona je oblačila majicu i zbunjeno je gledala u njega.
„Što je ono trebalo značiti?“ –upitao ju je živčano.
„Dobro si me čuo.“ –rekla je i slegnula ramenima. „Mislim da sam rekla sve kako treba!“
„Zašto ne želiš da više ne pričam s tobom?“
„Jer ovo nije tvoj život, ok? Polly je rekla istinu. Tko bi se želio brinuti za tuđe dijete?!“
„Ja!“ –približio joj se. „Želim se brinuti za oboje!“
Freddy je stavio svoju ruku u njenu kosu i poljubio ju je. U prvih nekoliko sekundi je bila zbunjena, ali zatvorila je oči i prepustila mu se. Obgrlila ga je rukama oko vrata. Poljupci su postajali sve više stravstveniji i počeli su si skidati odjeću jedno s drugoga i legli su na krevet i dalje, ljubeći se.
Freddy je gledao u Mary Jane, koja je ležala na krevetu. Podragao joj je lice i odmaknuo pramen kose s njega, pa je maknuo plahtu sa sebe i dignuo se.
„Nemoj otići!“ –rekla je Mary Jane.
Okrenuo se prema njoj, a ona je sjedila zagrnuta plahtom. Nasmiješio joj se i vratio u krevet, a ona mu se polako približila i nagnula na njegova prsa. Osjećaj, koji joj je prolazio kroz tijelo, je bio predivan, nježan, dobar dok je osjećala njegovu toplinu, a i njenu oko srca, slušajući njegove ubrzane otkucaje srca dok je joj je on lagano dragao kosu i igrao se njenim kovrčama. Zatvorila je oči i s lijepim ugođajem je zaspala.
