Dizajn : .Nikki.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv






O knjizi:

Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.

Arhiva:

{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}

Copyright © 2009.

By: Mary Jane

© Pakleni život



Pakleni život - 22. poglavlje

Mary Jane je uzdahnula, odmahnula glavom i udaljila se iz sobe. Društvo je pogledalo u Freddy koji je zbunjeno gledao u prijateljicu, koja je izašla iz dnevnog boravka.
Djevojka se penjala prema sobi. Srce joj je ubrzano kucalo. Pokušavala se smiriti jer joj je bilo krivo što je udarila Freddija jer nije on bio kriv za ništa. Otvorila je vrata sobe i zatvorila, nakon čefa je otišla kod dječjeg kreveta. Oscar je čvrasto spavao, a njoj su suze došle u oči. Duboko je uzdahnula i podragala ga po licu. Nije ga smijela izgubiti, nije mu smijela to dopustiti.
Osjetila je zagrljaj s leđa i spustila je pogledl, ugledavši ruke koje je obožavala, koje je voljela osjećati. Podignula je ruke i stavila ih na njegove, nježno iz dragajući dok joj je srce ubrzano kucalo.
„Nisam te htjela ošamariti, Freddy!“ –uzdahnula je.
„Znam...“ –rekao je nježno. „Zaslužio sam to!“
„Nisi!“ –okrenula se prema njemu.
„Jesam.“ –nasmiješio se i podragao ju po mekanom i toplom licu. „Rekla si mi više puta da ne voliš taj nadimak!“
„Ali trebala sam ti reći zašto! Nisam... Nisam htjela to učiniti, stvarno!“
„Ne brini se. znam!“
„Bila sam tako živčana, Freddy! Kako se usuđuje vratiti nakon toliko vremena?! Oscar će uskoro napuniti godinu dana, a sad se pojavio s namjerom da mi ga želi oduzeti!“
„Ne brini se.“ –poljubio ju je u čelo. „Neću dopustiti da nam ga oduzme!“
Pogledala ga je ozbiljno i tužno, ali primjetila je iskrenost u njegovim očima i pogledu. Znala je da mu može vjerovati, da je on njihova nova nada, zaštita u životu.
Freddy joj se nasmiješio, a onda je pogledao u Oscara i nježno ga podragao po malenom i nježnom rumenom licu. Nije mogao zamisliti niti jedan dan bez njega. Bez da ga vidi. Obožavao ga je više od vlastitog života.
„Neugodno mi je zbog toga što te nazvao tata!“ –rekla je Mary Jane.
„Ma nema ti zbog čega biti.“ –nasmiješeno se okrenuo prema njoj.
„Što će tvoji pomisliti o meni?! Sigurno misle nešto loše!“
„Ne misle, bez brige!“
„Ali ne znam kako je moguće da...“
„Prekini!“ –zaustavio ju je nasmiješivši se. „Bilo mi je drago što me nazvao tako. Lijep osjećaš mi je prošao kroz tijelo!“
Mary Jane se nasmiješila. Užasno dobro se osjetila u onom trenutu i trnci su joj prošli kroz tijelo kad je čula što je rekao. Freddy se i njoj nasmiješio, pa joj se približio nježno ju promatrajući. Podragao ju je, ali zaustavio se prolaziti nježno kroz njenu tamnu valovitu kosu. Približio se svojim usnama njenima i nježno ih je utisnuo, pa ju je pogledao ravno u oči. Djevojka ga je obgrliila rukama i poljubila ga, ali se nisu zaustavili na tome.
Željeli su poljupce jedno drugoga već mjesecima, a kad su ponovno osjetili tople usne nisu se više htjeli odvojiti. Skidali su odjeću, ponovno, bacajući je po sobi, pa je Mary Jane povukla Freddija na mekani krevet. Osjećala je poljupce po vratu, tjelu... Dok su vodili ljubav, poljupci su bili stvavstveni i nježni istovremeno.
Mary Jane je bila nagnuta na njegovim prsima, slušajući njegovo srce dok ju je poljubio po glavio i mazio po dugoj kosi.
„I... o čemu si htjela pričati sa mnom?“ –upitao ju je.
„O ovome!“ –odgovorila je. „Izgleda da nam je bilo neugodno!“
„Nije mi baš bilo neugodno nego nisam znao kako bi Dean morao reagirati!“
„Nisam niti ja, ali Dania mi je rekla da bi mu najvjerojatnije bilo svejedno, pa sam zato htjela popričati s tobom!“
„I... što ćemo sada?“ –upitao ju je. „Mislim... Želiš da nešto pokušamo?“
„Želim!“ –odgovorila je i poljubila ga.
Freddy joj je uzvratio poljubac i podragao ju po licu. Obožavao je biti kraj nje i osjećati ju kraj sebe, pogotovo sada kad su bili u vezi, zbog čega je bio jako sretan i osjećao se dobro.
Njihovo maženje je prekinuo piskutavi zvuk.
„Što je to?“ –upitala je Mary Jane.
„Biper!“ –uzdahnuo je i dignuo se s kreveta.
Oscar je počeo plakati, pa se dignula i djevojka, obukla je majicu i hlače i otišla uzeti sina, pa ga je dignula sa kreveta i poljubila ga.
Freddy se obukao i tražio je biper po džepovima, kako bi zaustavio zvuk jer je plašio Oscara.
„Freddy!“ –Victor je otvorio vrata. „Izbila je uzbuna! Još jedan požar je obuhvatio plantažu. Dean nas čeka u autu!“
„Idem, idem!“ –rekao mu je.
Victor je klimnuo glavom i izašao je iz sobe. Freddy se okrenuo prema Mary Jane, koja ga je zabrinuto promatrala. Znao je da je zabrinuta jer je bila svaki put kad bi trebali otići na posao, a sad bi mogla biti još biše jer su u vezi. Približio jo se i poljubio ju, nakon čega je poljubio i Oscara.
„Vratit ćeš se, jelda?“ –upital je Mary Jane.
„Uvijek sam, jelda?“ –nasmiješio se. „Uostalom, dao sam ti svoje obečanje, pa se ne trebaš brinuti!“
„Vrati se brzo!“
„Hoću, hoću! Ako se Mark vrati i ponovno bude gnjavio, nazovi, u redu?“
„Hoću!“ –klimnula je glavom.
Nasmiješio se i poljubio ju još jednom, nakoon čega je izašao iz sobe, a djevojka je otišla za njim držajući Oscara u rukama. Zabrinuto je gledala prema njemu iako je znala da će se vratiti, pa ipak joj je obečao, a obečanje nikada nije prekršio. Dania je stajala u kuhinji, a Mary Jane je ispratila Freddija do vrata i poljubila ga je, pa je potrčao prema automobilu dok je Dean trubio sve dok nije ušao k njima.
Djevojka je zatvorila vrat i otišla je u kuhinju, vidjela Daniju za stolom, a djevojka ju je pogledala.
„Napokon si došla!“ –uzvratila je Dania. „Mislila sam da ću sama morat jesti!“
„Oprosti!“ –sjela je kraj nje. „Miriše odlično!“
„Ukusno je!“ –nasmiješila se uzevši jedan kumpir i stavivši ga u usta. „Nije vas bilo dosta dugo!“
„Pričali smo.“ –rekla je nasmiješeno.
„Samo to?!“ –nacerila se. „Ne vjerujem jer ti se po osmijehu vidi da je bilo nešto više od toga!“
„Pa... skupa smo!“
„Napokon!“
Dania je nasmiješeno pjevušila i izmislila pjesmicu za Mary Jane dok se ona smijala i nasmiješeno gledala u Oscarakoji je veselo pljeskao rukama.

Vatrogasni kombi se zaustavio na početku plantaže kave, koja je gorila iz daljine, a vatra se širila sve brže.
Nigelova ekipa je primjetila vatrogasce u daljini, kako pokušavaju ugasiti ogromni požar. Svi su se bojali jer je bilo užasno toplo ljeto, a uz to, je vatra bila visoka i topla.
„Idemo, dečki!“ –Nigel je stavio kacigu na glavu. „Ako sada to ne riješimo, ne idemo doma do jutra!“
„Bojim se da će tako i biti!“ –rekao je zabrinuto Dean. „Preveliki požar je da bismo mogli biti gotovi u kratko vrijeme!“
„Ja želim večerati, jasno?“ –proderao se Victor. „Moramo ovo riješiti što prije!“
„S pričanjem nećemo biti uskoro gotovi!“ -pogledao ih je Freddy. „Krenimo!“
Ostali su klimnuli glavom i potrčali su prema centru plantaže, gdje se odvijao požar, noseći sa sobom pumpu i morali su javiti kolegi da pritisne gumb i otvori vodu kad stignu do mjesta događaja.
Vatrogasci su kantama, pune vodom, i debelim dugačkim pumpama gasili vatru koja je obuhvatila veliki dio cijele plantaše. Bojali su se da neće uspijeti ugasiti jer je bila prejaka. Trčali su s jedne na drugu stranu, pomažući jedni drugima.
Vrijeme je brzo prolazilo, a vatru nisu mogli cijelu ugasiti. Znali su da će im dosta vremena trebati kako bi ju mogli ugasiti do kraja.


02.06.2009. u 00:00

|...klikneš ovo...(8) | ...pa ostaviš komentar... | ...ako imaš šta pametno reć... |






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.