|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.
{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}
Copyright © 2009.
By: Mary Jane
„Gđice Han, možete sjesti.“ –njen odvjetnik joj je prišao. „Pozivam gđicu Cox da nam se pridruži!“
Dania se dignula sa stolice i sjela je na mjesto za ispitivače.
„Gđice, Cox, je li istina da se g. Mark pojavio po noći kako bi tražio od gđice Han da vidi sina?“ –upitao ju je odvjetnik.
„Istina!“ –klimnula je glavom.
„Što je tražio još?“
„Htio je sina samo za sebe. Nije želio otići!“
„I što ste napravili onda?“
„Zaprijetila sam mu policijom. Postajao je nasilan!“
„Hvala vam. Možete sjesti!“ –uzvratio je. „Pozivam ponovno gđicu Han!“
Djevojka se ponovno dignula sa mjesta i sjela na stolicu.
„Vratio se ponovno?“ –upitao je.
„Da.“
„Kada?“
„U srijedu!“
„Što je tražio od vas?“
„Htio je pod svaku cijenu vidjeti sina!“
„I što se desilo kad ste ga odbili?“
„Udario me!“
„Mislim da je ovo dovoljno.“ –uzvratio je i pogledao u porotu. „Nadam se da ste shvatili da ovaj čovjek nije sposoban biti uz malenog Oscara. Nije osoba kojoj se može vjerovati! Ovo je sve od mene, sada je red na vama da shvatite što trebate učiniti!“
Odvjetnik je gledao ozbiljno u njih, pa se okrenuo i sjeo kraj Mary Jane. Sudac je najavio polasatnu stanku kako bi porota odlučila presudi, pa su ljudi napustili sudnicu i svatko je otišao svojim putem do nastavka suđenja.
Mary Jane i društvo su sjeli u kafiću, blizu sudnice, a novinari su cijelo vrijeme ispitivali djevojku koja nije željela govoriti ništa. Pošto su je napadali, morala je zatražiti pomoć policije kako bi ih udaljili od nje.
Sjedila je sa svojim prijateljima, koji su pričali, smijali se i raspravljali o odluci porote, dok je ona zanišljeno gledala kroz prozor u ulazna vrata sudnice. Srce joj je ubrzano kucalo. Bojala se same pomisli da bi porota mogla odlučiti nešto krivo i kako će ju odvojiti od Oscara. Razmišljala je o tome kako bi umrla od tuge da izgubi sina kojeg obožava i voli više od vlastitog života i za kojeg bi umrla, ako treba.
„S nama si?“ –upitao ju je Dean.
„Molim?“ –okrenula se prema njemu.
„Jesi li dobro?“
„Samo sam se zamislila!“
„Ne razmišljaš valjda o presudi?“ –pogledao ju je Freddy.
„Ne mogu si pomoći.“ –uzdahnula je.
„Zašto?“ –uzvratila je Dania.
„Strah me da ne izgubim Oscara!“ –odgovorila je.
„Jesi li ti normalna?!“ –nastavio je Dean. „Nećeš!“
„Rekao sam ti toliko puta da nitko neće dopustiti da ti ga oduzmi!“ –nasmiješio se Freddy i poljubio je.
„Što ako dopuste?“ –pogledala ga je tužnog pogleda.
„Pa nisu ludi da dopuste kretenu da dobije dijete!“ –rekla je Dania.
Mary Jane se okrenula prema njoj, a ona ju je promatrala. Djevojka je uzdannula i ponovno zamišljeno pogledala kroz prozor. Iako je predpostavljala da Dania govori istinu, pošto uskoro završava pravni fakultet, nije mogla biti sigurna da bi odahnula i smirila se. Znala je da će biti sigurna kako ju nitko neće odvojiti od Oscara tek kad sazna odluku porote i nadala se kako će razmisliti kome treba dodijeliti dijete i kako treba osuditi Marka.
Njeni prijatelji su gledali u nju. Što god su joj govorili, ona se nebi razveselila i nebi prestala razmišljati o tome kakva bi mogla biti odluka porote, a pokušavali su je oraspoložiti.
Bilo je vrijeme za povratak na sud, pa su izašli iz kafića i uputili se prema sudnici. Ušli su u nju i krenuli u sobu za suđenje, u kojoj su se prije nalazili. Otvorili su vrata i sjeli svatko na svoje mjesto.
Mary Janino je srce ubrzano kucalo od straha kad je ugledala porotu i suca kako ulaze. Dignula se, kao i svi ostali, ali pomišljala je kako bi mogla pasti u nesvijest dok čeka presudu. Vidjela je ženu, kako se diže sa stolice i u ruci je držala papir.
„G. Marka Stevena proglašava se...“ –spustila je pogled na papir. „Krivim za napadaj nad gđiceom Mary Jane Han zbog kojeg će odslužiti mjesec dana zatvora ili platiti 1000 $ jamčevine. Može se približiti sinu i bivšoj djevojci do dvijesto metara. Ukoliko prekrši odluku, ide u zatvor!“
Mary Jane se nasmiješila, zahvalila je odvjetniku i okrenula se, te zagrlila Freddija, Deana i Daniju osmijehom na licu. Poljubila je Freddija, a on ju je snažno zagrlio, pa je primjetila Marka, kojeg je policija odnosila. Ljutito je gledao za njom, a ona se nasmiješila i nastavila grliti svog dečka.
Bila je sretna, zadovoljna odlukom suda jer se osjećala sigurnije i znala je kako joj nitko više ne može oduzeti Oscara. On je sada pripadao Freddiju, obitelji i njoj. Podignula je pogled prema Freddiju, poljubila ga je sretno, nasmiješnog lica, još jednom, pa je uzašla iz sudnice kao da se preporodila, uz pratnju Danie i Deana koji nisu mogli, kao niti ona, sakriti njihovo oduševljenje.
Bila je polovica ljeta. Vrijeme je uvijek bilo toplo, ali lijep i sunčan dan ili vedra i mirna noć, a bila je i te večeri kad su Victor, Freddy, Dean, William i Nigel radili nočnu smijenu. S društvom iz posla, sjedili su ispred vatrogasne postaje i pričali su cerekajući se usred noći, dok su cvrčci cvrkutali u blizini, a ćukovi kukali iz daljie.
Dean je bio udaljen od prijatelja i zamišljeno je gledao u zvijezdano nebo, promatrajući puni mjesec i osjećajuli povjetarac po licu. Pokušavao se umiriti i ne razmišljati o problemu koji ga je tištio.
„Sve je u redu, kompa?“ –kraj njega je stajao Freddy, a ovaj drugi se okrenuo prema njemu i klimnuo je glavom. „Ne izgledaš najbolje.“
„Ma posvađao sam se s Mary Jane.“ –rekao je Dean.
„Zašto?“
„Nije htjela da idem na posao. Nagovarala me da ostanem kod kuće!“
„Zašto?“
„Govorila je da ima loš predosjećaj i da je najbolje da ne idem nikamo!“
„Mary Jane se uvijek brine. Znaš kakva je!“
„A brine se bez veze. Ide mi ponekad na živce jer ne...“
Oglasilo se zvono i crvena sirena na ulazu je svijetlila. Znali su da moraju na posao i da je najvjerojatnije izbio požaru. Potrčali su u vatrogasnu postaju kako bi obukli odjela.
Villa izvan grada je gorjela, pa su vatrogasci jurili što su brže mogli ulicama kako bi stigli ugasiti vatru prije nego se proširi.
Vidjeli su veliki plamen u daljili i crni dim kako se širi vedrom nebom. Vozač je stisnuo papučicu gasa i požurio je, što je brže mogao.
Vozač je zaustavio kamijon ispred kuće koja je isparavala toplinu zbog koje se nisu mogli ni približiti kući. Vatrogasci su izašli iz vatrogasnog kombija. Primjetili su kombi Hitne pomoći, koja je pregledavala osobe čija je kuća gorjela, i vatrogasce iz susjednog grada kojima su poskočili u pomoć.
Nigel je dao koordinate svojoj grupu. S njim su išli William i Victor, gasiti požar iza kuće, a Freddy i Dean su morali pomoći ostalim vatrogascima u kući kako bi lakše ugasili vatru.
Društvo se razdvojilo i svatko je otišao pomagati na određenu stranu. Freddy i Dean vukli su debelu i dugačku cijev, pa su maknuli dečku kraj kombija da pusti vodu. Trebala im je pomoć. Ušli su u villu, s ostalim vatrogascima, ali nisu im bili dovoljni kao pomoć, pa su morali, preko radija pozvati Nigela i ostalu ekipu da im se pridruže.
Pojavili su se u samo nekoliko minuta pošto su znali da hitno trebaju pomoć. Postajalo je sve toplije, a zbog vjetra koji se povečavao, vatra se počela širiti i onemogučavala je vatrogascima da je ugase.
„Idemo odavdje!“ –viknuo je Nigel. „Ne možemo više ništa napraviti!“
Kolege s posla su pogledali u njega, klimnuli su glavom i pratili su ga prema izlasku. Hodali su što su brže mogli, požurivali su se jer je bilo pretoplo i vatra se širila sve više i više.
„Gdje je Dean?“ –upitao je Victor Freddija kad su bili daleko od kuće.
„Mislio sam da je ispred tebe.“ –odgovorio je zbunjeno.
„Ja sam mislio da je ispred tebe!“
„Vidjeli ste Deana?“
„Pa šta nije bio ispred vas?!“ –dodao je Nigel jako zbunjenog lica.
„Ne!“ –odgovorili su.
„Možda nije izašao!“ –uzvratio je William i okrenuo se prema kući.
Društvo je gledalo oko sebe, kako bi pronašli prijatelja, ali ga nije nije bilo. Freddy je potrčao prema kući. Nije ga bilo briga ako mu se nešto desi. Trebao je spasiti prijatelja, ako je uopče ostao unutra.
„Freddy, ne!“ –viknuo je Nigel i potrčao ga je zaustaviti.
„Pusti me, Nigel!“ –otimao se. „Dean je unutra!“
„Urušit će se sve!“
„Pusti me!“
Nisu se ni snašli kad su osjetili podrhtavanje i pali na pod slušajući udarac koji je odzvanjao onim krajem. Podignuli su pogled. Villa se urušila.
„Dean!“ –proderao se Freddy.
