|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.
{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}
Copyright © 2009.
By: Mary Jane
Mary Jane je šokirano vozila automobil. Javili su joj da je netko od ukučana u bolnici, pa je, drhtajući, vrtila volan u zavojima i, ne razmišljajući o poslijedicama, držala nogu na poapučicu gasa.
Nazvali su je usred noći i nije očekivala da će joj javiti kako je najbolje da dođe što prije u bolnicu. Nije stigla ni javiti Daniji da se nešto dogodilo jer je, od šoka, istrčala iz kuće.
Razmišljala je o tome što im se dogodilo i kome točno. Znala je da ih je trebala zaustaviti i ne dopustiti im da onu večer odu na posao. Morala je poslušati svoj istinkt i nagovoriti ih da ostanu kod kuće.
Parkirala se na bolničko parkiralište, pa je drhtajući i, dok su joj noge klecale, ušla. Pitala je glavu sestrum na ulazu, gdje se nalaze vatrogasci, a onda se udaljila i ušla u lift, te pritisnula broj četiri. Nije joj trebalo puno da stigne do onog kata. Vrata su se otvorila i u stra u je izašla iz njega. Ugledala je društvo na kraju desnog hodnika, pa se uputila prema njima.
„Mary Jane, što radiš ovdje?“ –upitao je Victor zbunjeno.
„Javili su mi što se dogodilo.“ –odgovorila je djevojka i sjela je kraj Freddija.
„Dobro si?“ –upitao ju je William.
„Čemu sada to pitanje? Ne bi trebala biti dobro ili...?“
„Rekla si da su ti javili.“ –dodao je Nigel.
„Javili su mi da ste ovdje.“ –pogledala ih je zbunjeno. „Što se dogodilo?
„Mary Jane...“ –Freddy ju je podragao. „Nisi došla zbog nas!“
„Molim? Gdje je Dean, uopče?“
„Dean je... poginuo...“
„Što?!“ –proderala se i šokirano gledala u prijatelje. „N-Ne lažite!“
„Ljubavi...“ –Freddy se dignuo pošto je ona stajala na nogama. „Radili smo što smo mogli...“
„Šuti!“ –derala se uplakano.
„Kuća se srušila, a on je ostao unutra. Bio je živ, ali mu je previše dima ušlo u plučima... Nisu mogli ništa napraviti za njega! Trudili su se, ali poginuo je...“
„Začepi!“
Freddy se prbližio djevojci, koja je drhtala i histeročino plakala, ne dopuštajući mu da se približi. Zaustavio joj je ruke, kako ga ne bi udaala, pa ju je snažno zagrlio, ne ispuštajući je iz zagrljaja.
Djevojka se uporno htjeela maknuti od njega, ali nije joj dopustio, nego ju je samo grlio pokušavajući je utješiti. U jednom trenutku je odustala i zagrlila ga snažno jecajući, dok joj je srce ubrzano kucalo i mislila da će joj puknuti od tuge.
Opet je osjetila isto što je i osjetila kad je tata poginuo: tugu, žalost, očaj, samoću, slomljeno srce i duša, te... izgubljenost.
Victor, William i Nigel su se pogledali tužnog izraza lica. Pokušavali su sakriti tugu, u očima, kako nebi rastužili Mary Jane, ali suze su se pojavljale u očima. Nisu mogli sakriti tugu zbog gubitka najboljeg dugogodišnjeg prijatelja.
Victor je oprezno otvorio vrata kuće, nadajući se damu sestra nije budna, a za njima su ulazili Freddy i Mary Jane. Freddy je morao držati djevojku oko struka kako se ne bi srušila od škola i tuge, a na Hitno su joj morali dati inekciju i talbete za smirenje.
Penjajući se stepenicama čuli su korake iz dnevnog boravka, pa su se okrenuli prema njemu i ugledali Daniju.
„Hej...“ –zvijenula je. „Čula sam da si izašla iz kuće, pa sam se probudila, Mary Jane.
Na to je Mary Jane samo počela plakati, ponovno, a djevojka ju je začuđeno gledala. Freddy je, ponovno, zagrlio svoju djevojku, dok je Dania gledala u brata šokirano, pokušavajući shvatiti što se dogodilo.
„Što se desilo?“ –upitala ga je.
„Sjedni.“ –uzdahnuo je.
„Reci mi, prvo, što se dogodilo.“ –viknula je. „Gdje je Dean?“
„Poginuo je, Dania!“
„Molim?! Lažeš!“
„Volio bih!“
„Mary Jane, reci mi da nije istina!“ –okrenula se suznih očiju prema njoj, ali je Mary Jane šutila. „Freddy...?“
„Žao mi je, Dania!“ –spustio je pogled.
Niz njeno lice su klizilie suze. Nije mogla vjerovati da govore istinu, da misle ozbiljno jer je Dean prije nekoliko sati bio još s njom. Bilo je nemoguće pomisliti da ga više nema. Drhtala je od straha, šoka i tuge dok su ukučani ozbiljno gledali u nju, a lice im je pokazivalo očaj.
Osjećala je da gubi svijest. Vidjela je da prijatelji nešto pričao s njom, ali ocrnilo joj je pred očima i pala na pod.
Victor ju je podignuo s poda i odveo ju u sobu kako bi se naspavala dok je Mary Jane sjedila na trosjedu i slomljeno gledala ispred sebe. Nije mogla vjerovati da Deana više nije bilo s njima. Najgore je bilo to što su se posvađali prije nego je otišao na posao. Nikad više neće imati priliku popričati s njim, ispričati mu se i reći da je samo bila zabrinuta i da zbog toga nije željela da ode na posao. Znala je da je trebala biti jaka i nagovoriti da ga ostane doma jer bi on bio živ, a ovako... ovako ga je izgubila zauvijek. Više se neće moći prepirati s njim, grliti, smijati, veseliti i uživati... Više ga nije bilo.
Freddy je stahao na ulazu, pošto je otišao pomoći Victoru. Gledao ju je tužnog pogleda, nakon čega je sjeo kraj nje. Djevojka je okrenula glavu i pogledala ga, pa se nagnula na njegovim prsima, a on ju je obgrlio rukom. Nije zaustavila suze. Nije mogla...
Na sprovodu je bilo puno ljudi. nitko nije skrivao tužno, srhvano i uplakano lice, ali neki su pokušavali izgledati čvrsto kako bi pomogli Mary Jane i Daniji da ne plaču još više jer su bile shrvane, blijede i jedva su se držale na nogama.
Nakon sprovoda je kuća bila puna ljudi, a Mary Jane se skrivala u kuhinju jer je ondje bilo tiho i mogla je biti sama. Gledala je kroz prozor, držajući u jednoj ruci šalicu kave, a u drugoj maramice. Promatrala je dvorište u kojem su se Dean i ona igrali kad su bili mali. Nije mogla sakriti osmijeh na licu kad se prisječala kako su trčali gore dolje dok bi se jedna od pedeset dadilja koje su imali derala na njih jer se bojala da im se nešto ne dogodi. Uvijek su radili probleme zbog kojih bi se one derale na njih, ali voljeli su ih stvarati jer su željeli tatu pored sebe, a kad bi on ondje bio sve bi bilo puno bolje. Razmišljala je o tome kako je uz njega provela prekrasne trenutke. Uvijek je bio uz nju kad ga je trebala i kad nije. Obožavala ga je, a sada ga je zauvijek izgubila. Obrisala je suze koje nisu mogle prestati dok je crna maskara slijevala niz lice.
„Držiš se?“ –začula je Freddijev glas iza sebe i vrata kako se zatvaraju za njim, a koraci su joj bili sve bliže.
„Pokušavam...“ –odgovorila je i dalje gledajući kroz prozor.
„Ljubavi, idi se odmoriti.“ –rekao joj je i stavio ruke na ramena. „Iscrpljena si.“
„Neću.“ –odmahnula je glavom. „Moram biti ovdje zbog gostiju, a i ne mogu zaspati.“
„Ja ću se pobrinuti za njih!“
„Neću, Freddy. Poštuj moju odluku!“
„Dobro...“ –uzdahnula je i spustio ruke. „Samo ti želim najbolje!“
„Stvarno?“ –okrenuo se prema njemu.
„Sumnjala si?“ –zbunjeno ju je pogledao.
„Želim da daš otkaz!“
„Molim?!“
„Želim da daš otkaz, Freddy!“
„Zašto?“
„Zašto?!“ –uzvratila je podizajući ton. „Pitaš se zašto?! Dean je prije tri dana poginuo zbog ovog glupog posla!“
„Znam, ali...“ –uzdahnuo je. „Neće mi se ništa dogoditi. Bit' ću oprezan!“
„To je i Dean rekao, pa vidi gdje je sada! Tri metra pod zemljom, Freddy!“
„Smiri se!“
„Hoćeš li dati taj jebeni otkaz?!“
„Ne...“
„Dobro...“ –spustila je pogled. „Ne preostaje mi ništa drugo nego... prekinuti s tobom!“
„Molim?!“ –uzvratio je Freddy zbunjeno. „Ne misliš valjda ozbiljno?!“
„Mislim...“
„Prekidaš sa mnom jer ne želim dati otkaz?!“
„Prekidam s tobom jer ne želim umrijeti ako te izgubim!“ –proderala se uplakano i ljutito je bacila čašu u zid.
„Smiri se...“ –Freddy se odmaknuo od nje.
„Kako se mogu smiriti?! Reci mi?! Reci kako da se smirim?!“
„Ne znam... Pokušaj... Ne razumijem da zbog toga želiš prekinuti sa mnom!“
„Volim te...“ –uzdahnula je i pogledala ga suznim očima. „Ali izgubila sam tatu i brata zbog posla, a ne želim sada i tebe izgubiti... Žao mi je ovo reći, ali... Mislim da ću lakše podnijeti tvoju smrt ako nismo skupa!“
„Ne mora značiti da ću i ja poginuti!“ –zaustavio ju je na pola puta jer je odlazila prema izlazu. „Ne radi nam to, Mary Jane...“
„Ne radi nam TI to, Freddy!“ –odmahnula je glavom i otrgnula si ruku. „Žao mi je... Moram misliti i na svoje osjećaje!“
„Mary Jane!“
„Od sad na dalje smo samo cimeri....“ –otvorila je vrata.
Ispred vratiju su stajali Victor i Dania. Djevojka je spustila pogled i popela se stepenicama na kat, a oni su okrenuli glavu prema Freddiju koji je gledao u pod i odmahivao glavom kao da ne može vjerovati što se dogodilo.
„Čuli smo vas...“ –rekao je Victor.
„Je li sve u redu?“ –upitala je Dania.
„Ne!“ –odgovorio je, uzdahnuo i izašao iz kuhinje.
Popeo se stepenicama kako bi otišao popričati s Mary Jane. Djevojka je ležala na krevetu i plakala. Na svu sreću, Oscara nije bilo kod kuće. Natasha joj je rekla kako će biti kod njene majke kako ne bi morao trpiti tužnu atmosferu i kako se ona ne bi morala brinuti za previše stvari.
„Mary Jane, otvori, molim te!“ –Freddy je pokucao na vrata.
Djevojka je odmahnula glavom, začepila si uši kako ne bi više morala slušati kucanje i počela je jače plakati. Bila je shrvana i tužna. Nije željela prekinuti s njim jer ga je obožavala, voljela više od svog života i baš zbog tog razloga ga je morala napustiti kako ne bi plakala u slučaju da se i njemu slično desi. Ne bi mogla podnijeti da ga izgubi, pa se trebala odvojiti od njega makar joj srce pucalo u stotine komadića.
Freddy je duboko uzdahnuo, pa je sjeo preko puta njene sobe i nagnuo se na zid, nadajući se da će uskoro otvoriti. Nije ju želio izgubiti, nije ju smio izgubiti jer bi bez nje bio... ništa!
