|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.
{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}
Copyright © 2009.
By: Mary Jane
Mary Jane je stajala ispred ogledala. Na sebi je nosila bijelu haljinu. Imala je crne naramenice i trokut na grudima, a ispod njega debelu i široku crnu crtu koja je odlično pokazivala njene obline. Bila je valovita pri kraju i, kad bi se okrenula na tristošesdeset bi joj haljina vijorila po zraku.
Stavila je crnu olovku na oči, maskaru, ružičasti ruž na usne, a valovitu kosu nije zavezala u rep.
Kad je čula kucanje, okrenula se prema vratima i ugledala je Freddija kako ulazi. Na sebi je imao široke crne hlače do koljena, crnu majicu kratkih rukava i košulju crvene boje. Ostao je otvorenih ustiju kad ju je ugledao i pogledao ju je od glave do pete. Mary Jane je postajalo neugodno od onih njegovih čudnih pogleda i srce joj je ubrzano kucalo, a on nije prestajao gledati u nju. Izgledala mu je božanstveno kao i prvog trenutka kad ju je ugledao u restoranu.
„Moramo ići?“ –prekinula ga je Mary Jane kako ju nebi više promatrao.
„Prekrasna si, znaš?“ –nije skidao onaj očaravajući pogled s lica.
„Hvala.“ –nasmiješeno je maknula pogled kako ne bi vidio njeno rumeno lice. „Idemo?“
„Da, da!“ –klimnuo je glavom i otvorio je vrata široko.
„Sigurno nije problem tvojima pričuvati Oscara?“ –upitala ga je, uzela torbicu sa stola i izašla vani.
„Ma ne!“ –odmahnuo je glavom. „Mama je sretna jer će se ponovno brinuti za klinca. Otkad su sestrini narasli, dosadno jojje kad ne radi!“
„Sigurno?“
„Ne brini se, MJ! Danas je tvoj dan za uživanje!“
„Dobro!“ –nasmiješila mu se.
Freddy joj je namignuo i pogurao prema stepenicama. Spustili su se niz njihg, a on nije prestajao promatrati nju. Bila je lijepa i draga, a one tamne oči su se sjajile dok je pričala o tome kako jedva čeka da izađe i zabavi se pošto dugo nije. Freddy je cijelo vrijeme klimao glavom i osmijehom ju promatrao. Obožavao je biti uz nju, gledati ju, biti kraj nje, slušati njen glas, smijanje...
„Možeš reći zbog čega se smiješ?“ –pogledala ga je nasmiješeno.
„Sretan sam.“ –rekao je i nasmiješeno se uputio prema dnevnom boravku.
„Zašto?“
„Jer si ovdje!“ –odgovorio je i zakoračio u dnevni boravak.
Djevojka se nasmiješila, a na njegovu rečenicu joj je srce ubrzano zakucalo, osjećala je da rumeni i da ne može maknuti osmijeh s lica. Ušla je i ona za njim. Ugledala je Rene i Carla na trosjedima kako gledaju televiziju nasmiješenog lica.
„Mi idemo!“ –rekao je Freddy.
„Idete?“ –Rene se okrenula prema njima. „Odlično! Zabavite se!“
„Naravno da hoćemo!“ –uzvratio je.
„Ne smeta vam pričuvati Oscara?“ –upitala je Mary Jane. „Mogu ostati kod kuće!“
„Nema potrebe!“ –pogledao ju je Carl. „Maleni spava i vjerojatno će biti miran do jutra, pa nije problem!“
„Sigurno?“
„Joj, Mary Jane dosta! Vrijeme je da idemo!“ –povukao ju je sa sobom Freddy.
„Ako zatrebate, nazovi!“ –viknula je Mary Jane.
„Zabavite se!“ –mahnula je majka.
Mary Jane je provirila još jednom u dnevni boravak, ali ju je Freddy povukao sa sobom kako se više ne bi zaustavljala da ponavlja stalno ista pitanja. Izašli su iz kuće. Bila je ugodna, mirna večer. Osim zrikavca i ćukova se nikakav drugi zvuk nije čuo, a vjetar je lagano njihao mirisno i obojano xvijeće, te lišće sa stabla. Mary Jane je udahnula sviježi ljetni zrak. Ugodni osjećaj joj je prošao kroz tijelo, a onda je primjetila kako je Freddy već kraj automobila i zbunjeno gleda u nju. Požurila je korak i pomalo je potrčala prema njemu, a on joj se nasmiješio i ušli su istovremeno u auto.
Nije im dugo trebalo do grada, svega desetak minuta vožnje. Kad su pronašli parkiralište, izašli su iz automobila. Freddy je predložio Mary Jane da prošetaju gradom, pošto još nije bilo dogovoreno vrijeme da se nađu s njegovim prijateljima.
Mary Jane je sjajnim očima gledala oko sebe. Centar grada je bio puno veći od njenog rodnog, a obožavala je velike gradove, pa se sa oduševljenjem pratila svaku ljepotu koja ju je okruživala. Gledala je u predivne osvijetljene parkove kroz kojih su prolazili i pričala je Freddiju da bi se Oscaru sigurno sviđalo šetati onim parkom i kako joj je jako drago što ju je pozvao sa sobom, a on nije mogao doći niti do riječi, ali osmijeh mu je bio na licu. U jednom trenutku ju je povukao za ruku jer je pomalo skakutala od sreće i okrenuo ju je prema sebi i nasmiješeno ju je promatrao. Mary Jane je bila pomalo zbunjena onim njegovim ponašanjem, ali nasmiješila se i ona njemu, pa je napravila korak naprijed kako bi mu bila bliže.
„I meni je drago što si pristala doći!“ –nježno ju je podragao, i zaustavio je svoju ruku u njenu mirišljavu, nježnu crnu kosu.
Primjetila je njegove usne kako se približavaju njenima, a srce joj je ubrzano kucalo dok nije mogla ni stići do zraka. Uskoro je dolazilo ono što je oduvijek htjela s njim, poljubac, ali bojala se onog osjećaja, bojala se previše izgubiti ga iz života ako se on dogodi. Odlučila je. Morala je pokušati nešto s njim jer je to užasno htjela. Zatvorila je oči i prepustila se. Osjetila je vibraciju mobitela, pošto je obgrlila Freddija oko struka.
„Sranje!“ –začula je njegov glas.
Otvorila je oči i ugledala Freddija, kako dira po džepovima i traži mobitel, pa je spustila ruke i odmaknula se kod njega promatrajući okolinu.
„Da?“ –javio se. „Dolazimo!“
„Već su tamo?“ –upitala ga je kad je spustio slušalicu.
„Da. U Irish pubu su!“ –odgovorio je.
„Nikad prije nisam bila tamo.“
„Sada ćeš biti!“ –nasmiješio joj se, prošao je kraj nje i uhvatio ju za ruku.
Djevojka je pomalo zadrhtaja od onog osjećaja koji joj je prošao kroz tijelo kad ju je uhvatio za ruku. Osjećaj je bio ugodan, lijep, savršen kojeg nije ni osjetila kad je bila s Markom. Prolazili su kroz park, kao da im nije neugodno zbog toga što se drže za ruku, a nisu ni u vezi. Potrčali su na pješačkom kako im automobilisti nebi trubili i približili su se kafiću na kojem je bio veliki zeleni naslov Irish pub. Zakoračili su unutra i djevojka je pogledala bolje gdje se nalazila. Bio je veliki bar, svi su bili nasmiješeni i bilo je dosta poznatih Irskih pisca kao James Joyce, kojeg je jedinog prepoznala.
Primjetila je društvo prema kojem su odlazili. Bilo ih je petero: dvije cure i tri dečka. Jedna cura je imala dugu plavu kosu i predivne plave oči koje su se sjajile i na prigušenom svijetlu automobila. Druga djevojka je imala smeđu kosu, dužu od nje, i tamne oči. Svi dečki su imali tamnu kosu, ali dvoje su imali svijetlije oči.
„Freddy!“ –uzviknulo je cijelo društvo.
„Hej, ekipo!“ –ispustio je njenu ruku, pa je izgrlio sve prijatelje.
Mary Jane je ostavio sa strane dok je ona gledala pomalo neugodno i izgubljeno oko sebe pošto nije znala što raditi u onom trenutku. Freddy je neprestano pričao sa svojim starim društvom i smijao se glasno. Djevojka je mogla osjetiti njegovu sreću što se nalazi ondje i osjećala se viškom, a primjetila je i čudne poglede plavokose djevojke.
„Freddy, nećeš nas upoznati s njom?“ –Mary Jane se okrenula i ugledala je smeđokosu djevojku kako gleda u nju.
„Oprosti Keren!“ –nasmiješio se. „Društvo ovo je Mary Jane. Mary Jane, ovo su Keren, Polly, Otis, Dalen i Loris!“
Polly je bila plavokosa djevojka koja ju nije prestajala ljutito promatrati. Otis je bio jedini dečko tamnih očiju, dok su Dalen i Loris bili oni sa svjetlijima. Pružili su joj ruku i predstavili joj se uljudno kao i ona njima, ali Polly joj je pružila ruku, stisnula ju jako i sjela bez ikakve riječi na svoje mjesto.
„I kako to da si odlučio navratiti?“ –upitala je Keren.
„Nedostajao mi je ovaj grad.“ –odgovorio je.
„Nedostajao?“ –pogledao ga je Otis. „Vidim koliko si nam se javljao.“
„Oprostite.“ –rekao je. „Posao, izlazci... Nisam imao previše vremena!“
„Kako da ne! Samo se ti izvači!“ –dodao je Loris.
„Pa vidite da ima curu. Naravno da neće imati više previše vremena za nas!“ –nastavio je Dalen.
„Nisam mu ja cura!“ –uzvratila je porumenjelo Mary Jane.
„Ona je sestra prijatelja s posla kod kojih živim.“ –objasnio je Freddy, a ostali su klimnuli glavom.
„Oprosti...“ –pogledao ju je Otis. „Mogu te pitati neko pitanje?“
„Naravno.“ –nasmiješila se.
„Kako si izdržala s njim ovako dugo?“
„Istina!“ –nastavio je Loris. „Mi smo ga jedva trpili, a nije ni živio s nama!“
„Onda sam bez veze dolazio!“ –odmahnuo je glavom.
„Zapravo je Freddy bio jako miran kad je tek došao.“ –odgovorio je djevojka.
„Miran?“ –zbunjeno će Keren. „Siguerno pričaš o Freddiju? On nikada nije miran. Kad jednom otvori usta, ne može ih više zatvoriti!“
„Pa nije bio takav s nama. Barem ne na početku!“ –pogledala je u njega, a on joj se smiješkao. „Iako meni baš i ne smeta kad priča!“
„Vidite?“ –pogledao ih je ozbiljno. „Njoj ne smetam!“
„To samo ti misliš!“ –nacerili su se Polly i dečki.
Freddy ih je ljutito pogledao, a Mary Jane se počela smijati skupa s njegovim društvom. On se okrenuo prema njoj, napravio oštar izraz lica i čudnu grimasu zbog čega se djevojka počela hvatati za trbuh.
