Dizajn : .Nikki.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv






O knjizi:

Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.

Arhiva:

{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}

Copyright © 2009.

By: Mary Jane

© Pakleni život



Pakleni život - 17. poglavlje

Njegovi roditelji su se pogledali i začuli su korake kako se približavaju. Mary Jane je pogledala u njih, pomalo u strahu, dok su oni šokirano gledali u nju kad su ugledali Oscara u ruci.
„Ona je Mary Jane!“ –uzvratio je Freddy. „Sestra je kolege s posla s kojima živim. Ovo je njen sin Oscar!“
„Drago mi je.“ –rekla je djevojka.
„Drago je i nama.“ –nasmiješili su se Rene i Carl.
„Prekrasan dječačić.“ –uzvratila je majka i podragala Oscara po licu.
„Uđite.“ –nastavio je tata. „Zasigurno ste umorni!“
Freddy je pustio djevojku da uđe prije, a ona je pratila njegove roditelje. Na licu joj se mogla primjetiti neugodnost, sramežljivost i lagana nervoza. Gledala je oko sebe. Unutrašnjost kuće je bila prekrasna. Sve je bilo lijepo uređeno s modernim pokučanstvom.
„Idem podrgijati juhu i napraviti vam paštu s vrhnjem.“ –rekla je Rene odlazeći prema kuhinji.
„Freddy, pokaži joj sobu za goste.“ –nastavio je Carl.
„I namjeravao sam.“ –uzvratio je nasmijehnuvši se. „Slijedi me!“
Klimnula je glavom i odlazila je za njim. Penjala se stubištem, koji je imao dugačak tepih krem boje i gledala je u zidove pune portreta i slika. Primjetila je obiteljsku sliku, na kojoj su bili Freddy, njegovi roditelji, dečko i cura. Predpostavila je da je ona cura njegova sestra, ali nije mogla znati tko bi mogao biti drugi dečko, pa je pogledala u prijatelja i nastavila ga je pratiti.
Freddy se zaustavio ispred sobe gdje je ostavio svoju torbu, a onda je nastavio dalje hodnikom sve dok nije došao do vratiju na dnu njega. Otvorio je vrata i upalio je svijetlo, odloživši torbu na pod. Djevojka je ušla u sobu i ostala je otvorenih ustiju. Soba je bila jako velika. Zidovi su bili krem boje, veliki bračni krevet je stajao s lijeve strane i imao je nočne ormariće s lampama. Veliki ormar se nalazio blizu velikog prozora sa kremastim zavijesama.
„Ako je ovo gostinjska soba... Kakva je onda tvoja?“ –okrenula se začuđeno prema njemu.
„Ista!“ –nasmiješio se.
„Predivna je!“
„Drago mi je. Vidiš da upoznavanje s mojima nije prošlo loše!“
„Nisi im vidio izraz lica?“
„Bili su šokirani. U čemu je sada problem?“
„Sigurno svašta misle o meni!“
„Ma ne misle, Mary Jane! Bili su šokirani samo nekoliko sekundi. Vjerojatno bi se i ja šokirao da mi dijete dođe s klincem doma!“
„Vidiš?! Još nije ni tvoje.“
„Prestani paničariti, u redu?!“ –prislonio joj je obje ruke na obrazima i nježno ju je pogledao.
„U redu.“ –uzdahnula je, podignula je svoje ruke, stavila ih na njegove i nježno ih je podragala.
„U redu!“ –nacerio se i otišao je prema još jednim vratima, koja su se nalazila iza ulaznih, i zbog toga ih nije mogla vidjeti prije, pa ih je otvorio. „Ovdje ti je kupatilo. Obavi što trebaš, pa dođi na prizemlje.“
„Hvala!“ –nasmiješila mu se.
Freddy se i njoj nasmiješio, pa je otvorio ulazna vrata i izašao je, zatvorivši ih sa sobom. Djevojka je podignula Oscara sa kreveta, pa je ušla s njim u kupatilo kako bi prvo njega rješila i onda sebe sredila, i spustila se na doljnji kat.
Nakon što se istuširao, Freddy se uputio u kuhinju gdje su njegovi roditelji sjedili. Mirisi maminog jela su mu bili jako poznati. Dugo ih nije osjećao, pa se veselio tome mirisu. Prisjećivao se djetinjstva i davnih dana kad je živio s njima. Starija sestra i brat su uvijek trčali po kući kako bi što prije stigli do kuhinjskog stola i uvijek su mu bježali pošto je bio mlađi i morao je juriti za njima, ali voljeli su se. Uvijek su se zabavljali u dvorištu, po kući... Kad su postali stariji, počeli su izlaziti zajedno, pomagati mami u kuhinji iako bi se sestra više trudila dok bi se brat, tata i on smijali sa strane. Nedostajali su im oni dani. Nekada su bili jako složni, a sada je on živio u gradu od udaljenosti pet sati, sestra je imala obitelj s kojom je živjela sat vremena od njegove obitelji, a brat je bio svijetski putnik, pa je manje bio kod kuće.
„Hej, Freddy!“ –majka ga je nasmiješeno pogledala. „Istuširao si se?“
„Jesam.“ –sjeo je kraj njegovog oca. „Kako ste vi?“
„Odlično sada kad si napokon s nama.“ –rekla je.
„Kako to da se nisi javljao?“ –upitao je Carl.
„Nisam previše imao vremena.“ –uzdahnuo je. „Oprostite što sam vam se tako malo javljao, ali posao i druženje mi je dosta oduzimalo vremena i jedva sam se odmarao!“
„Onda je dobro što si došao k nama.“ –nastavio je njegov tata.
„Reci mi jednu stvar...“ –mama je ozbiljno pogledala u njega. „Ono nije tvoj sin, jelda?“
„Ne!“ –nasmiješeno je odmahnuo glavom. „Mary Jane je imala dečka s kojim je zatrudnijela, ali nije mogla pobaciti jer je prekasno saznala za to. Njen dečko ju je napustio.“
„Koji gad!“ –uzvratio je Carl.
„Da.“ –klimnuo je glavom.
„I? Tebi ne smeta što ti cura ima sina od drugog?“ –upitala je majka.
„Mary Jane mi nije cura.“ –počeo se smijati. „Uostalom, vezao sam se za Oscara, pa ne smeta mi.“
„Onda dobro.“ –slegnula je ramenima. „Iako sam mislila da ste skupa. Ima kemije među nama!“
„O čemu pričaš?“ –zbunjeno je podignuo pogled prema njoj.
Brzi koraci su dolazili prema kuhinji, pa su se njih troje okrenuli prema vratima i ugledali Mary Jane kako ulazi. Zastala je i nasmiješeno ih pogledala, a i pomalo sramežljivo. Promatrali su se u tišini, a Freddy je pogledao u svoje roditelje koji su se smiješkali. Znao je da njima nije problem što je ona tamo niti da su imali loše mišljenje o njoj, ali predpostavljao je koliko je njoj nezgodno biti tamo u onom trenutku.
„Sjedni!“ –rekao joj je.
Djevojka je polako hodala prema njima i sjela je kraj njega.
„Sviđa ti se soba?“ –upitala je Rene.
„Da.“ –odgovorila je. „Jako je lijepa. Kuća vam je, također, prekrasna!“
„Hvala.“ –uzvratio je Carl. „Rene ju je izabrala. Prošli smo pedeset kuća, sve dok ovu nije ugledala i znala je da želi baš nju!“
„Lijepo odabir, gospođo!“
„Zovi me Rene, molim te.“ –nasmiješila se. „I obračaj mi se na ti jer ću se inače osjećati staro!“
„U redu!“
Freddy je osmijehom pogledala u Mary Jane koja je izgledala opušteno i raspričala se s njegovim roditeljima, a oni su je promatrali osmijehom i sa zanimanjem su slušali o čemu priča i pitali je nekoliko pitanja. Nasmiješio se. Bio je zadovoljan i sretan jer je izgledalo kao da se dobro slažu, a i znao je da bi se ona mogla svidjeti njegovim roditeljima pošto su mu oduvijek prigovarali oko cura, koje je imao, a ona je imala karakteristike kakve su uvijek opisivali savršenu djevojku za njega.

Mary Jane je otvarala oči uz ugodan ljetni miris, koji je dolazio iz vana pošto je pustila otvoreni prozor kako bi se soba zračila. Zavijese prekrasne i ugodne boje za njene oči, koje su se tek otvorile, lagano su vijorile na ljetnom povjetarcu što je bilo rijetkost jer su inače ljeta bila prevruča. Odmaknula je svilenu plahtu sa sebe, dignula se i rastegnula, pa se približila Oscarovim kolicima i nije ga bilo ondje. Gledala je oko sebe preplašeno pokušavajući shvatiti gdje bi mogao biti, a onda je čuo zvukove, koji su dolazili iz vana, i udaranje lopte. Pogledala je kroz prozor i vidjela dva dečka kako igraju košarku, a Freddy prati svaki Oscarov korak jer je počeo hodati bez ičije pomoći, pa je pazio na njega. Predpostavljala je da su ona dva dečka njegovi nečaci i odahnula je kad je pronašla sina. Udaljila se od prozora i otišla je u kupatilo osviježiti se pošto joj je bilo toplo.
Nakon što se istuširala i obukla kratke hlače sa majicom na bretele, izašla je iz sobe i spustila se niz stepenice. Čula je još jedan ženski glas koji je dolazio iz dnevnog boravka, dok se spuštala stepenicama. Kuča je mirisala na lavandu. Obožavala je onaj miris i razbudili su joj se osjećaju kad je bila malena beba i kad je njena majka inače mirisala kuću mirisom lavande. Nije bila sigurna da je to baš bila njena majka, ali predpostavljala je pošto, s godinama, nikada više nije to osjećala kad je živjela samo s ocem.
„Mary Jane!“ –začula je Renein glas.
Provorila je u dnevni boravak. Bio je predivan i veliki. Sav pun bijelih boja od kojih se jako ugodno osjećala i pomalo kao u snovima dok je lavanda i dalje mirisala u njenim nosnicama. Pogledala je u Rene i kraj nje je sjedila djevojka slična njoj, ali više mladoliko. Djevojka ju je gledala svojim plavim očima dok je vrtila jedan pramen duge plave kose.
„Mary Jane, ovo je Bridget, Freddijeva starija sestra!“ –predstavila ju je ona.
„Drago mi je!“ –Mary Jane joj je pružila ruku.
„Također!“ –Bridget se nasmiješila i protresla joj ruku. „Mama me nazvala da što prije dođem upoznati simpatičnu curu koju je Freddy doveo kod kuće!“
„Hvala!“ –pogledala je u Rene.
„Iskrena sam!“ –namignula je. „Sjedni, draga!“
„U redu.“ –sjela je nasuprot njih, na mekani dugački i ugodan bijeli trosjed.
„Čim mama kaže da si joj simpatična, znaći da si dobra za ulogu Freddijeve nove cure!“ –nastavila je Bridget osmijehom na licu.
„Ja nisam Freddijeva cura!“ –uzvratila je s pomalo neugodnosti u glasu.
„Znam.“ –klimnula je glavom. „Samo kažem mišljenje od mame, a i svoje mišljenje!“
„Bridget, pretjeruješ!“ –rekla joj je Rene. „Pusti ju na miru!“
„U redu je.“ –nasmiješila se. „Idem pogledati što Freddy radi!“
Nasmiješeno ih je pogledala, dignula se sa trosjeda i udaljila od njih. Izašla je iz dnevnog boravka, otvorila je ulazna vrata i izašla je topao, ali ugodan ljetni i sunčani zrak. Sunce je bilo visoko na nebo i grijalo je sve oko sebe, a razni zvukovi poput udaranja loptom od beton, cvrkutanja raznih ptica i zrikavaca, žamor osoba koji su prolazili ulicama i automobli, davali su prekrasnu melodičnu atmosferu.
„Oh, Mary Jane!“ –uzviknuo je Freddy gledajući u nju dok su se njegovi nečaci igrali i gađali na koš, a Oscar je polako hodao oko njega.
„Hej!“ –nasmiješeno ga je pogledala. „Nikad prije mi nemoj ukrasti Oscara iz sobe bez mog pitanja. Zabrinula sam se za njega!“
„Ma nitko drugi ga nebi mogao uzeti.“ –podignuo ga je sa poda i krenuo prema njoj. „I bila si preslatka kad si spavala, pa te nisam želio buditi!“
„Što smo dobri s riječima u zadnjih nekoliko danas!“ –namignula mu je, uzela Oscara i poljubila ga.
„Uvijek sam!“ –nacerio se i okrenuo. „Klinci, dođite upoznati nekoga!“
Stariji dječačić je bacio košarkašku loptu na pod i, zajedno s mlađim, je potrčao prema njima. Oboje su imali smeđu kosu i zeleno – plave oči. Mary Jane ih je promatrala osmijehom. Bilo su joj preslatki dok su je promatrali trepčući.
„Mary Jane, ovo su Simon i Yan.“ –Freddy je pokazao Simona kao starijeg, a Yana kao mlađeg nečaga. „Dečki, ovo je moja prijateljica Mary Jane!“
„Drago nam je!“ –rekli su.
„I meni!“ –nasmiješila se.
„Možete ići!“ –rekao im je Freddy, a njih dvoje su potrčali od njih i nastavili su se igrati loptom.
„Simpatični su!“
„Naravno.“ –okrenuo se prema njoj. „Usput, dogovorio sam se za večer sa starim društvom da ćemo se naći s njima! Ne smeta ti?“
„Ne!“ –odmahnula je glavom. „Drago mi je!“
Djevojka mu se nasmiješila, a i on njoj. Stao je kraj nje i okrenuo se gledati svoje nečake kako se igraju. Obožavao je biti s njima pogotovo jer ih dugo nije vidio, ali krajičkom oka je gledala u Mary Jane. Bila je prekrasna, savršena i prava ljepotica koja mu je značila previše... previše da ju izgubi.

Post posvečen Nikolini jer mi je napravila dizajn.=) HVALA=*

Slijedeći je u utorak. Ako nekog zanima - novi i na JENNINIM KRONIKAMA. pusa


24.05.2009. u 11:52

|...klikneš ovo...(10) | ...pa ostaviš komentar... | ...ako imaš šta pametno reć... |






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.