|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.
{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}
Copyright © 2009.
By: Mary Jane
Mary Jane je sjedila na krevetu i čitala knjigu dok je Oscar spavao. Nije mogla zaspati jer nije imala vijesti o ukučanima, pa se zabrinjavala.
Dania je satima spavala. Ona je bila ta koja se nije previše živcirala i satima razmišljala o tome kako su, da li su dobro i ako su na putu za kući.
Kad je Mary Jane shvatila da je tri ujutro prošlo, zatvorila je knjigu, ugasila svijetiljku i prislkonila glavu na jastuk.
U trenutku kad joj je samo nekoliko trenutaka nedostajalo da zaspi, čula je zvono. Zbunjeno je podignula glavu, uzdahnula je i dignula se s krevet. Polako je izašla iz sobe, a na vratima je netko dugo i puno zvonio, kao da je nekoga hitno trebao, a djevojka se spustila niz stepenice. Čula je korake i okrenula se, pa je ugledala Daniju.
„Tko je to?“ –upitala je.
„Ne znam, ali ne sviđa mi se jer je prekasno da netko zvoni u ovo doba noći!“
Dania je slegnula ramenima, a Mary Jane je uzdahnula. Približila se ulaznim vratima i otvorila ih je. ugledala je Marka i začudila se, ali nervoza joj je prolazila tjelom dok ga je promatrala. Osjetića je smrad alkohola. znala je da je pijan, kao što je bio dosta puta kad su njih dvoje bili skupa. Mrzila se prisjećati toga, mrzila je prisjećati se njih dvoje i njihove jednogodišnje veze.
„MJ...“ –rekao je.
„Ne zovi me ovako!“ –uzvratila je ljutito.
„Nekoć si to voljela!“
„Na svu sreću je to prošlo!“
„Nemoj tako!“
„Začepi! Što radiš ovdje?!“
„Želim vidjeti maloga!“
„Nemaš pravo na to, jasno?!“
„Imam!“
„Mark, odlazi!“ –Dania se pojavila kraj Mary Jane i pokazala je telefon. „Broj policije je utipkan. Ako kliknem slušalicu, dolaze!“
„Nemaš mi pravo oduzimati sina!“ –viknuo je.
„Nije tvoj sin!“ –viknula je Mary Jane.
„Rekla sam ti da odeš!“ –izašla je na ulazu i ozbiljno fa pogledala.
Mark je ljutito odmahnuo glavom, pogledao ih još jednom, ljutito, pa se udaljila od njih. Kad se dovoljno udaljio, Dania je progurila Mary Jane u kuću, zaključala je vrata i uzdahnula. Mary Jane je bila shrvana, živčana i ljuta, a njena prijateljica je gledala u nju. Suze su joj dolazile na oči. Razmišljala je o svome sinu. Bila je zabrinuta za njega. Bojala se da bi se Mark mogao vratiti i oduzeti joj ga na silu, a nije ga željela izgubiti, ne sada kad je sve bilo savršeno.
„Prestani plakati!“ –rekla je Dania. „Ne brini se. Ne će se ništa desiti!“
„Što ako se desi, Dania?“ –odmahnula je glavom. „Strah me! Ne želim izgubiti Oscara!“
„I misliš da ćemo mu mi to dopustiti?“ –nasmiješeno joj je obrisala rukama suze. „Zaboravljaš i da studiram za odvjetnicu. Poznajem dobre odvjetnike koji bi mogli već ujutro nabaviti nalog za njegovo uhičenje ako ti nešto učini!“
„Ma boli me briga za sebe!“ –uzdahnula je. „Ne želim da se Oscaru nešto dogodi!“
„Neće, nemoj se bez veze brinuti. Idemo sada spavati!“ –rekla joj je.
Mary Jane je spustila pogled i slijedila je prijateljicu, hodajući stepenicama. Dania ju je pozdravila jer je došla ispred svoje sobe, pa je otvorila vrata i ušla, a ova druga je ušla u svoju i, prvo što je učinila, otišla je kod Oscarovog kreveta. Htjela se uvjeriti da je bio tamo, da joj ga nitko nije oduzeo. Suze nisu prestajale kliziti niz njeno lice, razmišljajući o strahu njegovog kubitka. Nije ga smijela izgubiti jer bi tada umrla od tuge, nije smijela dopustiti joj ga Mark otme. Oscar je bio samo njen maleni dječačić, njen i od Freddija trenutno. Bili su mu oboje poput roditelja, a Mark nije imao pravo tražiti od nje da ga vidi, da mu ga da, ne nakon što je samo pobjegao poput kukavice kad je saznao da je trudna. Podragala ga je i poljubila. Nije se željela odvajati od njega, ne sada kad je postojala prijetnja koja je govorila da će on nestati iz njenog života, a to nije željela. Pogledala je kroz prozor, kako bi se uvjerila da nema nikoga kraj kuče, nakon čega je legla na krevet, prislonila je glavu na mekani jastuk i zatvorila je oči pokušavajući se smiriti, pokušati zaspati.
Osjetila je zagrljaj oko struka i polako je otvorila oči. Predpostavljala je da se Freddy vratio, pa je uživala u onoj toplini. Nježno je mazila ruke koje su je snažno grlile. Osjećala se odlično i zaštičeno, kao da je sve dobro i da se ništa neće desiti. Upalila je svijetlo, okrenula se i ugledala Marka kako ju zlobnim osmijehom promatra. Proderala se kad je krenuo prema njoj, a onda se naglo dignula sa kreveta i shvatila da je to samo bio san. Znoj je silazio niz njeno lice, kao i suze.
„Dobro si?“ –začula je muški glas.
Okrenula se. Ugledala je Freddija i bila je sigurna da ono nije bio san. Nije mogla zaustaviti suze koje su silazile niz njeno crveno, mokro lice. Uplakano ga je zagrlila. Htjela se uvjeriti da je on tamo, da njega grli, a on ju je, također, snažno zagrlio.
„Što je bilo?“ –upitao ju je. „Morao sam te prodrmati da se probudiš! Mrmljala si nešto sebi u bradu, plakala si...“
„Mark je navratio sinoć!“ –uzdahnula je „Bio je pijan... Htio je vidjeti Oscara!“
„Dobro si?“ –zabrinuto će. „Nije ti ništa učinio?“
„Nije.“ –odmahnula je glavom. „Ali sanjala sam da je bio ovdje umjesto tebe! Bojim se, Freddy! Ne želim da nam oduzme Oscara!“
„Nemoj se brinuti. Neće!“ –rekao joj je nježnim glasom i poljubio ju je. „Nitko od nas to nebi dopustio, a pogotovo ja neću!“
„Molim te, nemoj!“
„Neću, smiri se malo.“
„Ne mogu se smiriti. Skoro ništa nisam spavala! Strah me, paranoja... Užasno se osjećam! Jedva mogu i razmišljati o normalnim stvarima!“
„Nemoj paničariti kad se ništa nije dogodilo!“ –stavio joj je ruke na lice. „Ovdje sam, u redu?! Neću dopustiti da mu se išta dogodi, jasno?!“
„Dobro.“ –uzdahnula je i poljubila njegove ruke, pa njega. „Kad si se vratio s posla?“
„Oko četiri i pol. Čvrsto si spavala!“
„Uf, već je deset prošlo!“ –pogledala je na sat i okrenula se prema njemu. „Ne misliš li da je vrijeme da se dignemo?“
„Ne!“ –nasmiješio se. „Najrađe bi još uživao s tobom!“
Djevojka mu se nasmiješila, a on ju je poljubio i gurnuo natrag na jastuk, pa ju je počeo škakljati dok se ona smijala do suza. Kad je stao, pogledao ju je duboko u oči, a i ona je njega. Obožavali su jedno drugoga i više nego što su mogli zamišljati. Poljubili su se, a on ju je nastavio škakljati.
Victor, Dean i Dania silazili su niz stepenice i okrenuli se prema njihovoj sobi kad su čuli dernjavu i smijehove.
„Odlično!“ –Victor je zakolutao očima.
„Što to?“ –upitala ga je Dania.
„Sve ovo!“ –nadodao je.
„Molim?“ –zbunjeno će Dean. „NE razumijemo na što misliš!“
„Ma na sve ovo, čovječe!“ –uzviknuo je. „Prvo vas dvoje moram svako jutro slušati kako se hihotate, smijete i sad ću morati i njih dvoje slušati!“
„I u čemu je problem?“ –nastavila je Dania silazeći niz stepenice.
„Mislim da je jedino rješenje da i ti nađeš curu!“ –Dean ga je potapšao po ramenu.
„Ma koju curu...“ –pogledao ga je. „Kupit ću psa! On će me znati cjeniti!“
Dean i Dania su se zbunjeno pogledali dok je Victor prošao kraj njih i nastavio je hodati dalje. Njih dvoje su se počeli smijati, pa su odmahnuli nasmiješeno glavom. Uvijek ih je nasmijavao svojim ispadima, ali onaj je bio najboljih od svih. Poljubili su jedno drugoga i nastavili su ga pratiti.
Freddy i Mary Jane ležali su na krevetu, u zagrljaju, pričajući i uživajući. Djevojka nije razmišljala o Marku i o onome što se desilo jer ju je on umirio svojim pričanjem, nježnim glasom. Obožavala ga je imati kraj sebe, a znala je da će ga sada imati dok god bude želio i nadala se da će to željeti još dugo. Prekinuo ih je Oscar, koji se dignuo na noge, držao za krevet i gledao u njih. Freddy se dignuo i otišao je po njega, pa ga je poljubio i doveo kod Mary Jane, koja ga je primila i također poljubila. Dečko je rekao da se on ide istuširati, pa da će ju pričekati u kuhinju ili dnevni boravak i krenuo je prema vratima. Otvorio ih je, ali okrenuo se još jednom prema njima. Gledao je u Mary Jane i malenog Oscara, kako nasmiješeno gledaju jedno u drugoga. Vidio je njen prekrasan nasmiješeni izraz lica, kojeg je najviše od svega volio vidjeti. Znao je da ne može dopustiti da se Mark uplete u njihov normalno i spokojni život, znao je da ne može dopustiti da se ona i dalje ljuti, živcira i plačići se budi. Morao ih je zašititi pod svaku cijenu. Previše su mu značili da dopusti da ih netko ozlijedi. Primjetio je kako ga djevojka gleda i nasmiješio joj se, namignuo joj, nakon čega je izašao iz sobe.
