|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.
{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}
Copyright © 2009.
By: Mary Jane
Slavio se Oscarov rođendan, pa je dvorište iza kuće bilo lijepo uređeno s velikim stolom i hranom na njemu. Odlučili su napraviti roštilj na kojima su bili samo uži prijatelji, koji su već bili kod Mary Jane. Pjevali su, uživali i smijali se pričajući i družeći se.
Oscar se igrao sa Natashinom i Williamovom djecom jer je jedna curica imala šest godina, a dječačić tri, pa su trčali po dvorištu i igrali se. Mary Jane je sretno gledala u svoje maleno dijete kako se igra. Bila je sretna što nisu imali više probleme i što Oscar nije morao upoznati niti gledati više čovjeka koji ih je zamalo rastavio i uništio život. Netko ju je obgrlio oko struka. Okrenula se i pogledala Freddija.
„Gledaš Oscara?“ –upitao ju je nasmiješeno.
„Da.“ –odgovorila je. „Natasha i Dania trenutno paze na njih.“
„Neće mu se ništa desiti, bez brige.“
„Znam! Potpuno sam sigurna da ću u ponedjeljak potpuno udaljiti Marka od nas.“
„Hoćeš, bez brige. Dania zna koga ti preporučiti!“
„Tako sam sretna što ide na pravni fakultet i može pronaći odličnog odvjetnika. Sigurna sam da nećemo izgubiti bitku!“
„Naravno da nećemo!“ –nastavio je on. „A i ne bi tako lako dopustio da ti oduzme Oscara, kao što ne bi ni ti!“
„Nikako!“ –odmahnula je glavom i poljubila ga.
Nasmiješili su se jedno drugome, pa su izašli kroz kuhinjska vrata u dvorište, gdje su svi njihovi prijatelji bili. Mary Jane je sjela za stol, a Freddy se pridružio muškom društvu, koji je stajalo kraj roštilja i gledalo u meso koje se peklo. Obožavali su trenutke i zabave kad bi se svi zajedno našli jer onda bi se odlično i društveno osjećali.
„Jedva čekam hranu!“ –rekao je Victor.
„Misliš li ti na nešto osim na... hranu?“ –uzvratio je Nigel pogledavši ga.
„Ne!“
„Primjetio sam!“
„Baš je dobra atmosfera!“ –nasmiješeno će Dean. „Oscar slavi svoju prvu godinu, svi smo zajedno... Odlično!“
„I ja volim okupljenja, a to je rijetko kod nas!“ –nadodao je William. „Posao, obitelj... Rijetko smo zajedno!“
„I zbog toga uživamo kad se ovako nalazimo iako se mi dečki svaki dan vidimo!“ –nastavio je Freddy.
„Istina!“ –pogledao ih je Victor. „Btw, Nigel, kad ćeš meni dati slobodan dan?“
„Neću ti dati.“ –odgovorio je. „Bilo bi mi dosadno bez tebe na poslu!“
Victor ga je pomalo ljutito pogleda, a on njega ozbiljno. Nigel se počeo smijati, kao i ostali iz drušva, dok ih je Victor oponašao na sarkastičan način i kolutao je očima, okrenuvši glavom, ali nasmiješio se.
Nije bila osoba da se ljutila na gluposti, a na velike stvari bio duže vremena živčan iako bi se uvijek pokušavao smiriti. Volio se zabavljati, nasmijavati ostale jer je tako nasmijavao i sebe. Društvo ga je obožavalo zbog simpatičnosti i gluposti koje je uvijek izvaljivao u društvu. Večinom bi on započeo smiješne razgovore na kojima bi se svi smijali i zabavljali.
Mary Jane je gledala dečke iz daljine, a Dania i Natasha su razgovarale. Promatrala je svoje prijatelje osmijehom na licu. I ona je, najviše od svih, obožavala trenutke poput ovih, kad bi svi bili zajedno uživajući u lijepom vremenu i trenutcima. Obitelj je bila jako važna stvar za nju, a svi oni su joj bili baš to. Obožavala ih je, volila, nije mogla zamisliti život bez njih jer su bili nešto posebno za nju. Bili su osobe koje su joj davale osmijeh na licu, puno ljubavi, razumjevanja, nade za lijep i miran život, te su je šitili kad joj je bilo potrebno, a i ona je sve to davala za njih. Bili su spremni dati život jedno za drugog.
„Uzimam si godišnji odmor!“ –rekla je Natasha.
„A da?“ –Mary Jane se okrenula prema njoj.
„Da. Ne sjećam se kad sam zadnji put otišla negdje s Williamom i djecom. On još nije tražio slobodne dane ove godine, pa će pitati Nigela i vjerojatno mislimo ići na tjedan dana ili dva kod njegovih na Floridu!“
„Lijepo!“
„Barem ti misliš uživati dok si na godišnjem, a ne kao Mary Jane, koja je radila čak i kad nema posla!“ –uzvratila je Dania.
„Pa rekla sam ti da ja ne mogu biti birna. Ne mogu ništa napraviti!“ –odmahnula je glavom.
„Da želiš, mogla bi!“
Mary Jane joj se nasmiješila i odmahnula je glavom. Koliko god je željela biti u pravu, znala je da ne može i da joj nitko, od prijatelja, neće dopustiti da ikada bude u pravu kad se radi o poslu i odmaranju. Uskoro su im se pridružili prijatelji jer je roštilj bio gotov, pa su sjeli za stol i počeli sa slavljem. Slikali su se, smijali dok je u pozadini svirala dobra glazba.
Ugodna i ljetna atmosfera im je donosila veliku sreću jer je bilo prekrasno i sunčano vrijeme bez ikakvog oblaka na nebu dok je lagani vjetar puhao.
Došao je ponedjeljak i Markovo suđenje. Mary Jane je obukla jeans hlače i bijelu majicu kratkih rukava jer je vani bilo užasno toplo i jedva se moglo disati od vručine, pa su svi čeninom bili na ugodnim mjestima ili kraj mora, gdje je puhalo vjetar.
Victor je bio taj koji je trebao ostati kod kuće pričuvati Oscara kako ga ona ne bi nosila sa sobom, a Dania, Dean i Freddy su išli s njom. Društvo je pozdravilo prijatelja, kad se djevojka spremila, i izašli su iz kuće i sjeli u auto.
Mary Jane je zanišljeno gledala kroz prozor i pomalo u strahu jer se bojala odluke kojom bi sud trebao osuditi Marka. Bojala se da mu neće dati veliku kaznu i da će ponovno moći nauditi Oscaru i njoj. Osjetila je nečiji dodir, pa se trgnula i okrenula vidjevši kako joj Freddy drži ruku.
„Brineš se?“ –upitao ju je Freddy.
„Malo.“ –slegnula je ramenima. „Strah me...“
„Čega?“
„Da ga neće osuditi kako treba. Ne želim da naudi Oscaru!“
„Neće! Danijin prijatelj sigurno zna raditi svoj posao. Dugo je odvjetnik!“
„Znam, ali... Ma ne znam! Jednostavno me strah!“
„Vjerujem. Vidjet ćeš da će sve biti ok!“
„Prestani se živcirati!“ –dodala je Dania sa prednjeg suvozačevog sjedala. „Filip zna svoj raditi svoj posao, bez brige!“
„Znam, ali... Jednostavno me strah!“ –uzvratila je.
„Ne vjerujem da će tako lako proći nakon što te napao, Mary Jane!“ –dodao je Dean. „Prestani se pitati kako će biti. Sve ćemo uskoro otkriti!“
Uskoro su stigli do sudnice. Vidjeli su puno ljudi ispred nje. Parkirali su se i izašli iz automobila. Mary Jane je vidjela nekoliko novinara kako trče prema njoj i zbunjeno je gledala u njih. Toliko glasno i istovremeno su pričali da ih nije mogla ni razumijeti.
„Prekinite!“ –proderao se muški grubi glas.
Novinare je guralo debeljuškasti muškarac sijede kose i gustih sijedih brkova.
„G. McGuily!“ –uzvratila je Mary Jane.
„Dođi, Mary Jane!“ –povukao ju je. „Novinari su ti kao strvine. Vidjela si i sama da ne možeš ni disati od njih!“
„Valjda rade svoj posao...“ –nadodala je.
„Idemo, idemo! Za deset minuta počinje suđenje!“ –rekao je.
„Kako mislite da ćemo proći?“ –upitala je Dania.
„Ne znam, draga, ali nadam se da će sve biti u redu.“ –odgovorio je. „Trebao bi dobiti veliku kaznu. Pokušat ću da dobije!“
„I trebate!“ –nadodao je Dean. „Ne možemo samo tako prijeći preko toga!“
„Smiri se, Dean!“ –pogledao ga je Freddy. „Sa živciranjem ti ništa neće dobro proći!“
„Znam, ali živcira me!“ –uzvratio je.
Policajci su im otvorili vrata sudnice i zaustavili odvjetnike koji su htjeli ući za njima. Djevojka je pratila svojeg odvjetnika sa prijateljima i srce joj je ubrzano kucalo kad su se približavali vratima, u kojoj je trebao biti proces, a vidjela je i Marka sa strane kako priča sa svojim odvjetnikom. Njihovi pogledi su se susreli. Nisu bili nimalo ugodni, a onda se trgnula kad je shvatila da bi Dean mogao nešto učiniti, pa ga je zaustavila i odmahnula glavom. Odvjetnik je otvorio vrata i zakoračila je u prostoriju u kojoj se nalazilo dosta ljudi. Duboko je uzdahnula jer ju je bilo strah, ali nastavila je hodati. Morala je pozdraviti prijatelje kako bi sjela na mjesto za tužitelja, a oni su sjeli u publiku.
„Sve će biti u redu, Mary Jane!“ –nasmiješio se njen odvjetnik. „Vidjet ćeš da će dobiti zasluženu kaznu!“
Klimnula je glavom i pogledala ispred sebe pokušavajući umiriti otkucaj srca iako je to bilo nemoguće jer je bila u panici da izgubi Oscara. Krajičkom oka je primjetila Marka kako sjedi sa strane i okrenula je glavu prema njemu. Bila je ljuta, bjesna i htjela je skočiti na njega kao bi ga udarila što je jače mogla i kako bi napokon shvatio da nesmije dirati njenog sina.
Sudac je ušao u sudnicu, pa su se svi morali dignuti, a kad je on udario svojim čekičem po drvenoj okrugloj postavi, svi su sjeli na svoja mjesta i počelo je sa suđenjem.
„G. McGuily, možete započeti!“ –rekao je sudac, pogledavši u Mary Janinog odvjetnika.
„Hvala Vam, g. suče!“ –klimnuo je glavom i dignuo se sa stolice, pa je stao ispred porote. „Ova gospođica je prijavila g. Stevena, jer joj je želio oteti sina!“
„To nije istina!“ –uzvratio je Markov odvjetnik. „G. suče...“
„Tišina!“ –lupio je u postavu. „Nastavite...“
„G. Steven se vratio nakon gotovo dvije godine i zatražio od nje da mu da sina za kojeg nije ni želio čuti!“
„Nije istina!“
„Možemo nazvati g. Han kao svijedoka? Ona će nam to najbolje objasniti!“ –pogledao je u suca, a on je klimnuo glavom. „Dođite, gđice Han!“
Mary Jane se dignula sa svoje stolice i sjela je s lijeve strane sunca, na stolicu za ispitivanje gdje je morala obečati da će reći istinu nad Biblijom.
„Gđice Han, istina je da vas je g. Steven ostavio kad je saznao za vašu trudnoću?“ –upitao ju je odvjetnik.
„Da.“ –odgovorila je.
„Nestao je iz grada nakon nekoliko dana?“
„Da.“
„Javljao vam se u proteklih godinu i devet mjeseci?“
„Nije.“
„I vratio se tek prošli tjedan?“
„Da.“
„Mislim da je to dovoljno, za sada.“ –rekao je odvjetnik i sjeo na svoje mjesto.
„Tražio je od vas da vidi dijete?“ –upitao je njegov odvjetnik dignuvši se stolice.
„Da.“ –odgovorila je Mary Jane.
„I rekli ste mu da mu ga nećete pokazati, jelda?“
„Da jer...
„Mislim da sam dovoljno čuo!“ –rekao je i sjeo kraj Marka.
Popravila mi se tipkovnica, pa cu vam se moci javljati.=) PUSA
