Dizajn : .Nikki.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O knjizi:

Ime: Pakleni život
Mjesto radnje: Syder
Vrijeme radnje: 21. st.

Arhiva:

{1.}{2.}{3.}{4.}{5.}{6.}{7.}{8.}{9.}{10.}{11.}{12.}{13.}{14.}{15.}{16.}{17.}{18.}{19.}{20.}{21.}{22.}{23.}{24.}{25.}{26.}{27.}{28.}{30.}{31.}{29.}

Copyright © 2009.

By: Mary Jane

© Pakleni život

Pakleni život - 31. poglavlje

Došao je dan Mary Janinog odlaska. Stvari su već bile u automobilu. Djevojka je sjedila u sobi. Nije bila sigurna da li želi onaj odlazak, ali morala je to učiniti. Imala je osjećaj kako će joj to pomoći u životu, iako će joj nedostajati svi prijatelji, najviše Freddy.
Dignula se sa kreveta i podignula Oscara, pa ga je poljubila i izašla iz sobe s njim.
Noge su joj klecale dok je silazila niz stepenice, a još više joj je srce ubrzano kucalo kad je ugledala prijatelje u hodniku, blizu vrata.
„Spremna?“ –upitala je Dania.
„Jesam.“ –odgovorila je pomalo nesigurno.
„Ništa nisi zaboravila?“ –dodao je Victor.
„Sve je već u autu!“
„Sigurna si da želiš otićo?“ –pogledao ju je Nigel.
„Sigurna sam, ali vratit ću se.“
„Moraš!“ –nasmiješila se Natasha.
„Freddy?“ –upitala je Mary Jane.
„Nije htio doći.“ –uzdahnuo je William. „Malo prije je otišao. Pokušaj ga shvatiti! Nije mu svejedno što odlaziš!“
„Razumijem ga.“ –klimnula je glavom. „Pa... Vrijeme je da krenem!“
„Javi nam se!“ –uzviknuli su istoglasno.
Mary Jane je klimnula glavo i nasmiješila se. uzdahnula je i pogledala ozbiljno u njih. Nedostajat će joj previše,pa, iako nije imala snage, morala se što prije udaljiti od njih kako bi odlazak bio manje bolan za nju.
Zagrlila i hje snažno, kao i oni nju, pa su poljubili Oscara. William je otvorio vrata, a djevojka mu se nasmiješila, pa je izašla iz kuće.
Nasmiješeno se okrenula prema njimna, pozdravila ih je još jednom i spustila se niz stepenice.
Prolazila je dvorištem i razmišljala o prakrasnom trenutcima koje je prolazila u onoj kući. Nasmiješila se. Znala je da će se uskoro vratiti, pa je odlazak nije previše boli, ali rastužilo ju je što Freddy nije vidjela, a on će joj najviše od svih nedostajati jer je uz njega provela prekrasna dva mjeseca veze, a i početak zaljubljenosti prije toga.
Djevojka je stala ispred automobila i mahnula je prijateljima kao i oni njoj, pa je otvorila vrata i sjela na vozačevo mjesto, nakon što je Oscara stavila u sjedalicu, na stražnmjem sjedalu. Stavila je cd u radio, potrubila prijateljima i izašla iz dvorišta.

U međuvremenu je Freddy sjedio na plaži, na mjestu gdje su Mary Jane i ona večinom odlazili prošetati.
Tužno je gledao u valovito, nemirno more, razmišljajući o njenom odlasku. Bio je tužan, znao je koliko će mu nedostajati, koliko će htjeti biti uz nju i imati ju kraj sebe, ali nje neće biti više, neće ju moći ljubiti i grliti.
Nije mogao dopustiti da samo tako nestane iz njegovog života. Morao ju je zaustaviti i popričati s njom, pokušati ju nagovoriti da ostane s njim.
Dignuo se s kamenog zida i potrčao prema automobilu. Trebao je stići na vrijeme. Živčano je otključao auto i skočio na vozačevo sjedalo, pa je upalio motor, stao na gas i skrenuo je prema autocesti. Znao je otprilike kuda ide Mary Jane, pa je požurivao i vozio drugim cestama kako bi što prije stigao do nje prije nego zauvijek ode iz grada, a znao je da više neće imati priliku popričati s njom.
Živčano je gledao automobile na autocesti, pokušavajući pronaći Mary Janin. Ugledao ga je na početku kolone, pa je brzo uzeo mobitel i utipkao njen broj.
„Da?“ –javila se.
„Kao prvo, znaš da se nebi trebala javljati dok voziš?“ –upitao ju je.
„Mislim da onda ni ti nebi trebao zvati.“
„Znam. Moramo pričati, Mary!“
„Ne možemo preko mobitela!“
„Znam, znam, ali moramo pričati hitno! Trebaš se zaustaviti!“
„Freddy, kako možeš očekivati da ću se zaustaviti kad sam na autocesti?!“
„Skreni desno na livadu.“
„Nadam se da imaš dovoljno dobar razlog!“
„Imam, imam. Samo se zaustavi!“
Djevojka je uzdahnula i rekla mu da će to učiniti, nakon čega je spustila slušalicu, a njemu se stvorio osmijeh na licu. Mary Jane je bila zbunjena zbog njegovom ponašanja i nije znala što želi sada od nje, kad je već bila na pola puta kod tete. Iako nije to sama sebi htjela reći, bila je sretna što ju je nazvao i što je želio pričati s njom, a pomalo ju je bio i strah jer je razmišljala o čemu bi točno želio s njom razgovarati.
Skrenula je na desnu stranu ceste, vozila pješćanim puteljkom i zaustavila se malo dalje od autoceste, pa je izašla iz automobila. Nagnula se na automobil, pa je pogledala u sina koji je spavao, a onda ispred sebe. Kosa joj je vijorila na laganom i ugodnom vjetru. Osjećala se drugačije, malo bolje nego prije. Vjerovala je da je to zbog Freddijevog glasa i uskorog pričanja, ali i bojala se pomalo toga jer nije znala kako bi mogla reagirati na njegovu priču i na to što joj želio uporno reći. Duboko je uzdahnula i pogledala u nebo, dok je sunce pomalo zalazilo.
Čula je automobil, pa je krajičkom oka ugledala Freddija kako joj prilazi. Bojala se. Srce joj je užasno brzo kucalo, ali pokušavala se umiriti. Ugledala ga je kako izlazi automobila i pomislila je kako bi mogla pasti u nesvijest dok joj se približavao.
Stao je ispred nje zadubljenog pogleda, pogledom kakvim ju je oduvijek promatrao, a ona je bila očarana njegovim prekrasnim zelenim očima. Morala je odmaknuti pogled jer bi ga inače zagrlila, izljubila i ne bi ga ispuštala, ali nije si mogla to dopustiti. Pokušala je umiriti ubrzani otkucaj srca i zaustaviti suze koje su navirivale na oči.
„Hvala što si stala.“ –rekao joj je.
„Nema na čemu.“ –okrenula se prema njemu.
„Oprosti što te nisam došao pozdraviti.“
„Nema veze. Predpostavljam kako ti je bilo!“
„Ma... Bilo je glupo od mene!“
„Kako god ti kažeš, ali ne krivim te, bez brige!“
„Volim te, Mary Jane!“
„Ako si zbog toga došao pričati sa mnom onda je najbolje da prekinem razgovor!“ –okrenula se prema automobilu i kad je htjela otvoriti vrata, zaustavio ju je.
„Molim te, poslušaj me!“ –uzvratio je Freddy.
„Ne, Freddy, ne!“ –viknula je shrvano. „Ovako će biti još gore! Molim te, pusti me da idem!“
„Želim da me prvo poslušaš!“
„Neću!“
„Molim te, Mary Jane, molim te! Ako sam ti ikada išta značio, poslušaj me!“ –uzdahnuo je.
„U redu...“ –odmahnula je glavom i prekrižila ruke na prsa. „Ali požuri jer moram otići.“
„Dao sam otkaz!“ –rekao je i nagnuo se kraj nje.
„Molim?“ –iznenađeno će ona. „Kad?“
„Prije tjedan dana. Htio sam ti to reći, ali ti si nam javila kako odlaziš!“
„Ali zašto mi to nisi rekao?!“
„Bila si sretna što odlaziš!“
„Sretna?! Šališ se?!“ –odmahnula je glavom. „Slušaj... znam da sam pogriješila što sam prekinula s tobom, ali pokušaj me shvatiti, Freddy!“
„Shvaćam te.“ –rekao joj je. „Razmišljao sam sve one dane. Bilo mi je užasno bez tebe! Trebao sam te imati kraj sebe, ali znao sam da me više nisi htjela!“
„Budalo, uvijek sam te htjela i još uvijek te želim, ali stvar je u tome što ne želim da pogineš jer bi i ja umrla s tobom! Dean, tata... oni su umrli, a ne želim da se i tebi isto desi!“
„Ne želim niti ja, a i neće.“ –nasmiješio se. „Došao sam natrag po tebe. Ne želim te izgubiti, a niti Oscara! Previše mi značite. Vi ste moj život. Želim da mi se vratiš, Mary Jane!“
„Ne znam...“ –odmahnula je glavom i okrenula se. „Ne znam da li je tvoj otkaz povremeni ili stvarno misliš ozbiljno!“
„Mary Jane!“ –okrenuo ju je prema sebi. „Ne želim te izgubiti, jasno?!“
Djevojka ga je pogledala dobro. Vidjela je iskrenost u njegovim očima. Znala je da misli ozbiljno, ali i dalje nje znala što napraviti. Vidjela je kako se spušta na koljena, a ona ga je zbunjeno gledala.
„Nemam ništa potrebno, ali...“ –slegnuo je ramenima „Hoćeš li se udati za mene?“
Djevojka ga je šokirano gledala. Nije mogla vjerovati koje pitanje je upravo čula. Pomalo joj je se vrtilo u glavi, osjećala je srce kako joj ubrzano kuca u grlu, ali i dalje nije micala onaj šokirani pogled s lica.
Klimnula je glavom dok su joj suze silazile niz lice, a on se nasmiješeno podignuo sa poda, zagrlio ju podignuvši je u zrak i poljubio ju stravstveno. Bio je sretan što ju je ponovno imao u zagrljaju, što ju je mogao ljubiti jer ju je obožavao i nije mogao bez nje.

Prošlo je godinu dana. Mary Jane je spremala putnu torbu osmijehom na licu, pa ju je stavila na krevet, nakon što ju je napunila, a onda je pogledala ruku. Udala se za Freddija i upravo su se pripremali za medeni mjesec. Prema njoj je hodati Oscar nasmiješenog lica.
„A zašto ne mogu i ja?“ –upitao ju je.
„Pa... Mama i tata idu gdje mala djeca ne mogu.“ –podignula ga je sa poda i poljubila.
„Hoću i ja moći?“
„Jednom hoćeš.“
„Ljubavi, idemo?“ –Freddy je provirio sobu.
„Idemo, idemo!“ –uzvratila je i spustila sina na pod.
„Tata, hoćete i mene povesti slijedeći put?“ –Oscar je potrčao prema njemu.
„Jednom hoćemo!“ –nasmiješeno ga je podignuo s poda. „Ne brini se. Vraćamo se brzo, brzo!“
„Sigurno?“
„Lagali bi ti? Previše ćeš nam nedostajati!“
„Hoću?“
„Hoćeš!“
Mary Jane se nasmiješila, poljubila je Freddija i otišla prema Deaninoj sobi. Polako je otvorila vrata. Ugledala je djevojku svog pokojnog brata kako sjedi na ljuljuškavu stolicu i nježno drži bebu u rucu. Polako se približila kako ga nebi probudila, a Dania je podignula pogled prema njoj.
„Idete?“ –upitala je, a Mary Jane je klimnula glavom.
„Kako je moj mali Dean?!“ –djevojka ga je nježno podragala po obraščiću i užasno ga je posjećala na brata.
„Upravo je zaspao.“ –rekla je. „Ne mogu se odvojiti od njega, Mary Jane! Obožavam ga, volim ga... Više ne mogu bez njega!“
„Vjerujem.“ –klimnula je glavom. „Znam kako ti je.“
„Znam!“
„Odmaraj se ti. Moram ići!“
„U redu. Žao mi je što vas ne mogu ispratiti, ali Dean će se probuditi ako se dignem!“
„Razumijem te. Ne brini se!“ –nasmiješila se. „Pozdravi mi društvo i čuvaj Oscara!“
„Hoću, bez brige!“ –namignula joj je. „Zabavite se!“
Mary Jane se nasmiješila, poslala joj je poljubac i izašla je iz sobe, pa je rekla Oscaru da uđe i bude tiho. Poljubila ga je, zagrlila i zatvorila vrata kad je ušao.
Spustila se niz stepenice i požurila iz kuće jer ju je Freddy čekao u automobilu. Nasmiješeno je sjela kraj njega, stavila je pojas i krenuli su prema luci u kojoj je bio brod za krstarenje s kojim su trebali ići na medeni mjesec.
Freddy je otvorio vlastitu tvrtku pošto je išao na ekonomski fakultet prije nego se zaposlio kao vatrogasac. Postao je poznati poduzetnik i imali su podosta novaca, pa su uglavnom dobro živjeli i zbog toga su si mogli prijuštiti dugi i prekrasan put.

Dobili su sobu na prekrasnom i velikom produ. Soba je bila lijepo uređena, ugodna i zračila je dobrom atmosferom. Bračni par se smjestio, pa su se spremili i odlučili malo prošetati palubom.
Bila je ugodna i zvijezdala večer, a brod je bio dosta udaljen od Syderove luke. Mary Jane i Freddy stajali su na palubi broda i uživali uz lagani ljetni povjetarac i zvijezdano nebo s punim mjesecom koji je osvjetljavao crninu i svijetlucavo ugodno more.
„Tako mi je drago što si napokon sada sva moja!“ –rekao je Freddy poljubivši je i zagrlivši s leđa.
„I meni isto!“ –nasmiješeno ga je pogledala. „Ti si najbolje što mi se desilo u životu.
„Volim te, malena!“
„Volim i ja tebe!“ –okrenula se, poljubila i snažno zagrlila. „Zaboravila sam ti nešto dati!“
Freddy je zbnjeno gledao u nju, a ona je izvadila kuvertu iz džepa i nasmiješenog lica ju je stavila u ruke. Podignuvši obrvu, a i dalje zbnjenog lica je gledao u nju, ali slegnuo je ramenima i otvorio je.
„Pozitivan?“ –zbunjeno će on. „Što to?“
„Pročitaj bolje!“ –dodala je.
„Trudna si?!“ –uzviknuo je nakon nekoliko sekundi.
„Jesam.“ –klimnula je glavom. „Već dva mjeseca!“
„Postat ću tata po drugi put!“ –nasmiješio se, podignuo ju s poda i poljubio. „Volim te najviše na svijetu!“
„I ja tebe također!“ –poljubila ga i obgrlila rukama oko vrata.
„Zauvijek ćemo biti zajedno, jelda?“
„Zauvijek... Oscar, ti, beba i ja...“
Freddy ju je nježno podragao po licu, pa ju ponovno zagrlio, kao i ona njega. Bio je sretan, poput nje, što su bili zajedno, što su se voljeli i da je još jedna prinova dolazila u obitelji.
Freddy se i dalje osjećao kao prvog trenutka kad ju je ugledao. I dalje je bio očaran njome, obožavaju ju je, volio, kao i ona njega. Mary Jane je bila sretna što ga je imala uz sebe i što joj nije dopustio da ode prije godinu dana. Snažno ga je zagrlila kao da se htjela uvjeriti da je još bio ondje, da je bio njen, pa ga je poljubila.
Plamen njihove ljubavi nikada se neće ugasiti.